JESTE LI uočili da se kada lažemo, bilo da je riječ o nedužnom izbjegavanju istine ili bezočnom laganju, prisvajamo nešto što nije
naše, ne pružamo potporu prijatelju, ili se ponašamo krajnje sebično,
nama oglašava unutarnje zvono na uzbunu, čim uvidimo što smo učinili? A što se događa s našim samopoštovanjem kada uvidimo da nismo bili dostojni vlastite vrijednosti i da nismo ispunili vlastita očekivanja?

Samo se jedno ističe tijekom cijelog katkad
i nesmiljenog života: mirna savjest. — Euripid

Mir ponad svih zemaljskih veličina,
mirna i spokojna savjest. — William Shakespeare 

Možemo li se zagledati u sebe — promotriti
vlastite misli, osjećaje i djela — i biti sigurni da smo učinili sve kako bismo dosegnuli bit svojih najviših vrijednosti? Poštujemo li same sebe?

U knjizi Nada iz mojega srca Rich DeVoss piše: »Poštovanje počinje od onoga što osjećate i mislite o sebi, a ne od onoga što o vama kažu drugi. Poštovanje počinje od ispravne svijesti o tome što ste, od ljubavi prema sebi i prihvaćanju samog sebe«. A poštovanje donosi i recipročnu energiju! Ljudi instinktivno shvaćaju stavove koje pokazujemo, iako to možda nisu u stanju izraziti riječima. Promislite samo o svim ljudima s kojima se redovito susrećemo — članovima obitelji, prijateljima, kolegama i suradnicima na poslu. Svatko u naš život unosi nešto novo i jedinstveno.
Reagiramo li iskreno, pošteno, časno, ustrajno i odgovorno?
Mogu li ljudi računati na to što kažemo?

Što činimo kada nam pozornost zaokupi osjećaj krivnje ili stida zbog nečega što smo rekli ili učinili? Čak i ako nitko drugi ne zna za to, postoji li način na koji je moguće stvar popraviti i olakšati srce? Možda zahvaljujući proživljavanju emocija i prihvaćanju posljedica naših riječi i djela možemo početi propitivati i mijenjati određene aspekte svoje ličnosti. Možemo priznati istinitost situacije. Možemo samima sebi oprostiti. Možemo se obvezati na častan i karakteran život. Možemo zastati, makar i samo na trenutak, ali u svakoj situaciji, i pozitivno prilagoditi način razmišljanja.
Možemo izražavati zahvalnost za sve veću svijest.

Nijedan svjedok nije toliko užasan, nijedan tužitelj toliko okrutan kao savjest koja prebiva u srcu svakog čovjeka. — Polibije

Mudrost savjesti jednako je ključna kao i zrak koji udišemo i jednako neopipljiva. Čini se da se uzdiže iz dubina našeg bića, a ipak se odražava u svakoj našoj riječi i svakom postupku.
Tako mjerimo svoju moralnu vrijednost. Služi nam kao koristan materijal za izgradnju karaktera. Savjest nema veze ni s kvocijentom
inteligencije ni s ocjenama u školi. S druge strane, vjerojatno itekako ima veze s najvišom razinom mentalne, emocionalne i duhovne evolucije koji izražavamo. Radite na tome da u
grudima održite tu malenu iskru nebeskog
plamena koju nazivamo savješću. — George
Washington

Plemenit čovjek nikada, ni na trenutak, ne napušta put Dobrote. — Konfucije

»Gostimo« li se ondje sigurnošću u vezi s motivima i vrijednostima?
Prednosti čiste savjesti brojne su i velike. Unutarnji mir.
Uvećana radost postojanja. Uočavanje dobrote u svima. Izražavanje zanimanja i gorljivosti prema životnim darovima. Potpuno i
neustrašivo proživljavanje života.

Naša savjest, ta velika knjiga u kojoj su upisani svi naši prijestupi... tlači našu dušu sjećanjem na prethodne grijehe, tjera nas da se zamišljamo, da optužujemo i osuđujemo same sebe. — Robert Burton

Savjest opisuju i kao »božansku dobrotu koja je u korijenu svih oblika postojanja«. Postoji u svemu što pogledamo i kad god pogledamo. Dodir tog izvora božanske dobrote moguće je unijeti i osvijetliti u svakome, u svakom trenutku. Ono se nalazi u zakutcima svakog uma i pojavljuje se kada ga najmanje očekujemo.
Henry Van Dyke rekao je: »Čista i osjetljiva savjest, postojan karakter koji se pridržava skrupula i u malim i u velikim stvarima,
najvrjednija je od svega, kako naciji tako i pojedincu«.