U KNJIZI Dosezanje vrhunaca: Psihologija duhovnog života dr. Marvin Gawryn piše:

Religija je krajnje kontroverzna tema. Kritičari je opisuju kao glavni izvor ratova i mržnje među ljudima, psihološku štaku koja ljude potiče na slabost i nerealna očekivanja u vezi sa životom. .. pregaženi relikt, praznovjerni ostatak iz vremena prije pojave znanosti.

Moja je zemlja cijeli svijet, a religija dobročinstvo. — Thomas Paine

Dio religije nikako ne može biti nametanje religije. — Tertullian

Kako je moguće da ljudi tako različito gledaju na jedinstveni fenomen religije?

Jedna od zanimljivih spoznaja govori i da nas kultura, rasa i religija često najodlučnije svrstavaju u suprotstavljene tabore.

Bismo li jedan od mogućih odgovora mogli izvući iz spoznaje da »religija« i »duhovnost« nužno nisu jedno te isto? U pojedinim slučajevima riječ »religija može obuhvaćati i pojam autoriteta, dok riječ »duhovnost« može značiti napredak. Kako? Izrazi »religija«, »religijski« i »religiozno« često se odnose na društvene organizacije koje su stvorile skupine vjernika istomišljenika. Na primjer, neke vjerske organizacije zahtijevaju potpunu odanost prema instituciji i vođama. Predanost može prvenstveno biti usmjerena prema instituciji, a tek sekundarno prema Bogu.

Veliki su oni koji uviđaju da je duhovno jače od svake materijalne sile, da svijetom vladaju misli. —-Ralph Waldo Emerson

Izraz »duhovno« može se odnositi na unutarnje osobno iskustvo pojedinca koji je doživio božansko. »Duhovnost« znači jedinstveno
božansko iskustvo pojedinačnog vjernika. Potiče razmjenu važnih spoznaja među ljudima. Duhovnost može služiti kao prijenosnik viših potreba za izražavanjem korisnog služenja. »Duhovnost« je tako prvo posvećena božanstvu, a ne organizacijskim, individualnim ili materijalnim ciljevima.

Može li tako jedan primarni cilj religije, zajedno sa svim raskošnim ceremonijama i tradicijama, privući našu pozornost i pripomoći otvaranju našega uma i srca kako bi se u nama otkrio i prikazao Božji duh? Nude li korisna načela koja su razvile čovjekove religije dokaze o temeljnoj nevidljivoj stvarnosti i beskrajnoj mudrosti? Marcus Bach još je prije više desetljeća zapisao da svaka vjerska tradicija nudi drukčiji put do vrha planine, vrha na kojem dolazi do dubljeg i potpunijeg sjedinjenja s Bogom — duhovne svijesti koja nadilazi sve »religije« od kojih je netko počeo.
Ne razlikuje li se vjersko naslijeđe našega svijeta upravo po tim drukčijim pristupima? Je li svaka religija izlog za još jedan put na kojem se čovjek može upoznati s raznim vidovima beskrajnog božanstva?

Duhovno savršenstvo čovjeka sastoji se u njegovu prerastanju u inteligentno biće — biće koje zna sve što je u stanju naučiti. — Maimon

Božanski Stvoritelj katkada se naziva »beskonačnom inteligencijom
«. Može li se čovjekova svijest aktivirati zahvaljujući duhovnim postupcima kakva je i molitva? I može li ta aktivacija u čovjekovoj svijesti iznjedriti više oblike izražavanja duhovnosti?
Bi li to moglo biti ono što neki ljudi opisuju kao »proživljavanje duhovnog života«, prije nego »religioznost«? Bi li se vjersko napredovanje
moglo pojačati ako se dodatna istraživanja usmjere prema dokazima za raznolike manifestacije beskonačne inteligencije?

Čini se da se u suvremenome svijetu informacije o duhovnome ubrzano množe. Usred društvenog i kulturnog napretka, mogu li vjerska istraživanja poslužiti kao pozornica napretka duhovno motiviranih pojedinaca? Može li vjerska intuicija ponuditi širi put do napretka prilagođavanjem žarišta, njegovim premještanjem s obreda i doktrine na osobno iskustvo prednosti duhovnog života? Treba li »religija« odustati od borbe sa suparničkim doktrinama i tragati za prijelomnim istinama koje su u pozadini tradicija svih najvećih svjetskih religija? Kako zajednica
pojedinaca s duhovnim ciljevima i vizijama može snažno podupirati potragu za životom prema višim kategorijama vrijednosti i plemenitim ciljevima?

Jedna od najčešćih zabluda u naše doba govori da su znanost i religija u sukobu, da su nekako suprotstavljene. Može li se zrela religija širiti i postati još korisnijom zahvaljujući znanosti i statističkim istraživanjima?

Hoće li uvijek postojati istine više kategorije koje će biti moguće otkrivati? Naši sadašnji vjerski stavovi, iako su svakako vrijedni i dostojni, vjerojatno nisu ni konačni ni potpuni. Razvoj duhovnosti znači stalno dodavanje novih spoznaja onome što već znamo.

A kako nam služi srce? Molitvom. — Židovska izreka

Najbolje moli koji najbolje voli.
Sve stvari, i velike i male;
jer dragi Bog koji voli
nas.Sve je stvorio i sve
voli. — Samuel Taylor Coleridge