SREĆA BLISTA kao istinska duhovna odlika. Srodna je neograničenoj ljubavi, mudrosti, poštovanju, zahvalnosti i svim ostalim božanskim pojmovima iz srca božanskoga. Sreća je stanje duha koje pomaže svima. Sreća je neopipljiva vrijednost koja nam pomaže da na zemlji stvorimo kraljevstvo nebesko. Griješimo ako tražimo »stvari« umjesto da nastojimo svima pružati sreću.
Možda ćemo se baviti »traženjem sreće«, umjesto da usrećujemo druge. Kakve su posljedice?

Helen Keller kaže: »Mnogi griješe u predodžbama u vezi sa srećom. Do nje se ne dolazi zadovoljavanjem vlastitih poriva, nego odanošću vrijednim ciljevima«. Riječ je o čudesnoj istini. A Robert J. McCracken piše: »Najzaraznije sretni ljudi oni su koji zaboravljaju sebe misleći na druge i služeći drugima. Sreća ne niče iz hotimičnog vabljenja, nego iz potpunog predavanja višim vrijednostima«. I to je istina: Sreća koju tražimo neprestano nam izmiče; sreća koju pružamo uvijek se vraća. U sebi nosimo mehanizam koji izaziva sreću, gdje god bili, kamo god išli.

Tko god krene u potjeru za srećom
uvidjet će da mu ona bježi. — Harry Emerson Fosdick

Vedrina u umu održava svojevrsno danje svjetlo i ispunjava ga stalnim i nepromjenjivim spokojem. — Joseph Addison

Što je onda doista sreća? Je li moguće da je plod pronalaženja radosti u produktivnome radu, u obavljanju posla uz poštovanje i zahvalnost?
Ostvarujemo li sreću kada svaki novi dan doživljavamo kao dragocjeni novčić, tek nastao u ruci Božjoj, te ga provodimo mudro i promišljeno? Je li sreća plod pronalaženja radosti i zahvalnosti za ono što jesmo, uz istodobno posezanje prema višim oblicima smisla? Je li sreća nusproizvod poštenja, iskrenosti i odanosti najboljem obliku našeg vlastitog »ja«, unutar poštenoga života i odanosti plemenitim ciljevima?
Je li sreća unutarnji mir koji je plod opraštanja i sebi i drugima, bez obzira na situaciju? Širi li se sreća na temelju doživljavanja tolikih poteškoća koje nas jačaju i tolikih nedaća zahvaljujući kojima postajemo mudriji?

Oni koji ne traže sreću najvjerojatnije će je pronaći, jer oni koji traže zaboravljaju da čovjek najlakše postaje sretan kada teži tuđoj
sreći. — Martin Luther King, Jr.

Postavite si sljedeće pitanje: Koliko je vjerojatno da je božanski smisao traženje sreće jedne od nebrojenih vrsta bića koja čine manje od tisućitog dijela povijesti jednog od milijardi planeta? Daleko je vjerojatnije da su ljudi stvoreni kako bi pripomogli ubrzanju božanske kreativnosti.

Jedan od načina doživljavanja sreće jest i posvećivanje nekoj aktivnosti koja nije izravno usmjerena na to da nam pruža sreću. Na primjer, ako razvijamo darove i počinjemo se isticati u određenoj aktivnosti, možemo ostvariti i sreću i uspjeh. Između ostalih načina, sreću ćemo lakše shvatiti proučavanjem sretnih ljudi. Pomislite samo na sve ljude koje poznajete ili viđate, a koji zrače srećom. Koji je izvor njihove radosti? Što od njih možete naučiti? Uviđate li da sreću, trajnu sreću, ne pronalazimo primanjem? Umjesto toga, ona je plod davanja našeg cjelokupnog bića u sklopu reakcije na Božju bezgraničnu ljubav koja protječe kroz nas.

Silno je važno da potpunije shvatimo, da odgovorno razumijemo, cilj svojega postojanja, te vlastitu blisku i stalnu povezanost s Božjim životom. Kada je tako, uvidjet ćemo da se život odvija kroz nas i da se izražava kroz darove našega srca, naše glave i našeg pomaganja drugima. A naša će sreća bujati i prelijevati se, te tako utjecati na sve na koje nailazimo.