Uskom stazom, koja je bila prekrivena pepelom prošlih vremena, oprezno su koračale Akseben i njezine bake sve dok se nisu našle ispred Drevne Kuće Pamćenja. To je bila građevina koja nije imala zidove jer su isti zapravo napravljeni i sazdani od Uspomena Propalih Svjetova.

Oko tih zidova nadvile su se krošnje starih stabala koja opet nisu bile stabla i krošnje već su to bile stranice Izgubljene Povijesti tih istih Propalih Svjetova. Ulaz su bila vrata izrađena od Zaboravljenog Stakla – stakla kroz koje je moglo proći samo biće čije Srce pamti ono što um želi zaboraviti.

Akseben je stala ispred vrata, a vrata su joj prikazala odraz njezinih roditelja tijekom njezina rođenja. Nakon kraćeg vremena vrata su se otvorila uz tihi uzdah. Prostorija u koju je ušla Akseben nije imala plafon, umjesto plafona bio je svod zvjezdanog neba koje se stalno mijenjalo.

Po zidovima su plutali fragmenti Svjetlosti, Misli i Prikaza – Pamćenje Vremena, koji su bili skupljeni kroz prošle Epohe. Sve je mirisalo na Prah Vječnosti i spaljene knjige, a na sredini je stajao Skrabar – spisatelj Sjećanja, drevno biće koje je sličilo čovjeku, ali koža mu je bila prekrivena starim pergamentima.

Skrabar nije govorio, njegov glas nije bio glas, već je to bila slika koja se pojavila u mislima Akseben i njezinih baka: Dijete Vremena! Došla si po ono što svi traže, ali to što tražiš samo čisto Srce nositi može. Znaš li ti cijenu toga? Akseben je klimnula potvrdno: Znam. Ako Istina mora boljeti, neka onda zaboli mene.

Skrabar se okrene i odgovori: Dobro, onda gledaj … ispod nogu Akseben otvori se svjetlosna spirala i ona propadne u istu, no, ne tijelom već Dušom. Akseben je vidjela prve Čarobnjake Davnih, vidjela je pad Svjetloreda i Izdaju Kovena Tame … vidjela je bitku za Prvobitni Pečat Vremena. Akseben je zapazila još nešto – zatočenu ženu u Pukotini Vremena koja nije ni živa ni mrtva. Ta žena je Čuvarica Pečata Vremena.

Akseben je odmah shvatila – ako želi do Pečata, morat će ući u Pukotinu Vremena u Raskol Stvarnosti – mjesto gdje se i bogovi mogu izgubiti. Akseben je pronašla i treći Pečat – Žigokrilni Ključ Vremena. Skrabar je u mislima dodao: Iza Sjevernog Zida, gdje Vrijeme prestaje teći leži Pukotina Vremena, tamo ćeš pronaći Ključ Vremena koji otvara vrata što vode do Pečata Vremena … no, budi jako pozorna! Kad jednom zakoračiš u Pukotinu, dio tebe možda nikada više neće izaći van!

U tom je trenutku tlo stalo podrhtavati od teških kopita Nebokonja, podigao se Vjetar Zapadnih Šuma – Alantael i Divana, sa svojim pratnjama dolaze!