Dani su prolazili, Akseben je nastavila svoje putovanje sve dalje i sve dublje u Svijet u kojem su svjetla bila krhka i nepouzdana. Noći Svijeta Poznatoga postale su dugotrajne i tamnije, kao da sama Sudbina pokušava nestati u toj Tami. Akseben je pamtila riječi Nalaske koje je sada nosila u sebi, riječi koje su je smirile.

Kada je Akseben napokon zakoračila u Dvoranu Sudbine, u samu srž i temelj Zakona Vremena, Ogledalo Tame bilo je već budno, a njegova površina pulsirala je. Ogledalo je izgledalo kao neko živo biće, nije odražavalo svjetlost, odražavalo je neko biće koje je nalikovalo onome tko mu se približi.

Akseben se približi Ogledalu, dok je mirno koračala Srce joj je izgaralo u Plamenu, a Ogledalo je cijelo to vrijeme šaputalo. Riječi nisu bile razumljive, ali su bile poznate - bile su to Uspomene koje još nisu rođene. Tada, iznenada, iz Ogledala iskoči Nalaska.

Nalaska nije nalikovala Čarobnici, okolo nje plamtila je stara Svjetlost Zapadnih Vrata - zlatna koja prelazi u zelenu, koja opet prelazi u boju Ponoći ... Nalaska je napokon bila ono što je do sada toliko gorljivo odbijala biti - Čuvarica Zabranjene Istine.

Nalaska prošapće: Došla sam, kao što sam ti obećala! Akseben zbunjeno upita tetu: Kako, došla si iz Ogledala?! Nalsaka joj priđe i nježno položi ruku na čelo Akseben: Zato što je Ogledalo prepoznalo tvoju krv. Sada ću ti otkriti nešto za što ne zna ni tvoj otac. Površina Ogledala naglo potamni, a slike se stanu nizati kao Snovi koje nitko nikada nije ispričao.

Akseben je vidjela dvoje mladih zaljubljenih ljudi, Noćurica ili Čarobnica i Kavalir, ali to nisu bili njezini roditelji - bili su to njezina baka i djed, roditelji Nalaske i Alantaela. Akseben ja zapravo vidjela Zabranjenu ljubav iz Doba Iskupljenja - prokletstvo koje je pogodilo Nalasku. Dakle, Nalaska je bila ta koja je prva u sebi nosila Dvojnu Moć - Svjetla i Sjene (Magije i Čelika).

Ti, Akseben, ti si naslijedila moje Prokletstvo Krvi - Nebo i Bezdan boje se Saveza Kavalira i Čarobnica, boje se Saveza Starog i Novog ... Akseben, nisi ti samo Dijete Vremena, ti si Ogledalo Sudbine! Akseben tog trenutka osjeti kako joj Ogledalo šapuće: Ti si Ona koja će spojiti Kraj i Početak - ti si Ona koja će Svijetu Poznatome otkriti Ono što nikada bilo nije!

Akseben shvati i prošapuće: Znači, nisam ja izabrana slučajno?! Nalaska joj odgovori tiho: Ne! Ti si posljedica Zabranjene ljubavi - ljubavi koja se nije smjela dogoditi! Sada si Ona koja tu ljubav jedina može opravdati. Nalaska prvi put pred nekim klekne, klečala je pred svojom nećakinjom, pred kćeri brata svojega. Klečala je Nalaska ne kao teta, ne kao Čarobnica, već kao netko tko zna što dolazi ...

Akseben brzo pridigne Nalasku: Ne teto, nećeš klečati! Bit ćeš uspravna pored mene do Kraja Svijeta Poznatoga! Odjednom Zvijezde na Nebu su se pomiješale - kao da su željele potvrditi da Vrijeme više neće teći samo prema naprijed ... Prošlost i Budućnost sada su bile jedno u Vremenu - bile su Sadašnjost!