Akseben je uz pomoć Nalaske uspjela stvoriti Savez Ujedinjenih (athu. Dijadema), uvjerenja i učenja koja su stoljećima bila u ratovima napokon su se pomirila. Pod vodstvom Akseben sada su bili Mačevi i Magija, ali i Prošlost i Sadašnjost. Brzo se prenosila vijest da se pojavila - Ona koja donosi Ravnotežu.

Međutim, ona druga Magija, Crna Magija nije se tim novim Savezom baš pretjerano složila ... pojavio se netko tko je želio biti bog ... Akseben je to odmah osjetila: Vrijeme je iznenada opet stalo pucati poput stakla, a nešto pogrešno bilo je i u samom disanju Svijeta Poznatog.

Akseben i njezina pratnja krenuli su na dugu hodnju prema Crnim Sipinama, dakle natrag u Zemlju Žeđi - Sipiharu. Prve noći Akseben je utonula brzo u San, ali ne bilo kakav: Sanjala je kako je u naručju drži Divana, njezina majka, obučena u ledenu svilu. Iznad njih je ogroman stvor bez lica ali velikih očiju ... oči su mu bile poput ogledala.

Stvor je opetovano govorio samo dvije riječi: Vrati se ... Akseben se probudila u znoju, a tlo je oko nje gorjelo. Slijedeći dan skupina je stigla do Crnih Sipina, ali Pečat Pustinje bio je slomljen, a iz Sipina pojavio se u obličju Sjene - Prvobitni Kaos ... bilo je to mitsko biće koje su jednom davno u mitologiji bogovi pobijedili, ali sada je bio ovdje usred Crnih Sipina.

Prvobitni Kaos (athu. Soak), bilo je biće etera (athu. uzvišeno i fluidno) biće bez govora, bez obličja, ali sposobno uništiti samo Postajanje. Ratobori Svjetla odmah isuču mačeve i postave zaštitni zid, Čarobnice Zapada naprave Krug Kovena riješene i odlučne zaštititi Akseben, a Žarkooke se stisnu bliže samoj Akseben.

Međutim, Akseben ih zaustavi i hrabro izađe iz obrambenih struktura sama pred Soaka. Soak progovori podizanjem pijeska i kovitlanjem istog: Krv moju poznaješ i nosiš, imena moja ne znaš, ali nosiš ih u kostima ... jesi li spremna čuti Istinu o svom rođenju i postanku?

Dok je Prvobitni Kaos - Soak pulsirao i lebdio u zraku, čekajući odgovor Akseben, Vrijeme kao da se slomilo. Nije se zaustavilo, ali kao da se vrtjelo u krug - unatrag, naprijed, pa opet sve protiv zakona o postojanju. Međutim, Akseben je čvrsto stajala, pa se Vrijeme oko nje vrtjelo kao da je ona središte Vremena.

Odjednom, kao da je sam Pečat Pustinje počeo govoriti, ali govorio je kroz Akseben ... Nalaska trifektom prenese svoju Magiju prema Akseben, ali Akseben je već zakoračila, a svaki njezin korak mijenjao je Svijet, pijesak ispod njezinih stopala pretvarao se u staklo, pa malo u led, a onda u maglu ... Tada se pred Aksebenkom pojavi Ogledalo - Ogledalo Rođenja.

Oko Ogledala odjednom pojave se Sive - uzvišene Speljarke, majke Generacije 67 ... (athu. Alantael pripada opasnim Sjenokoscima i Tamolovcima Generacije 67). Vrijeme kao da je bilo potpuno razbijeno, sve se pomiješalo i vrtjelo se u krug ... jedna od Sivih Speljarki napokon progovori: Ti si Vezivo Vremena u trenutku kada se Svjetovi stanu razdvajati, ti si ono što stoji između njih - ti nisi samo Čuvar Svjetova, ti si njihova Posljednja Mogućnost!

Druga Siva Speljarka upozori Soaka: Ona nije izabrana, nije proreknuta, ona nije od bogova poslana - ona je satkana za poslanje koje ni bogovi ne mogu izvršiti! Soak je dobro razumio što mu je Siva Speljarka dobacila, morao se povući jer je shvatio da je Akseben Ravnoteža koja Hoda, a to je čak i on morao poštovati.