Dakle, Divana i Alana su u Hodniku bez Jeke pronašle Vrata bez Vjetra u tajnim prolazima utvrde Zapadna Vrata. Mjesto je to gdje stara i već zaboravljena Magija diše kroz Tišinu i mjesto gdje svaka greška može povući cijeli Svijet Poznati u propast … Duboko ispod Zapadnih Vrata u Hodniku bez Jeke, pred kamenom koji Vjetar ne dodiruje Alana položi svoj dlan na pečat, osjeti blago peckanje, a iz pečata ili njezinog dlana počne se dimiti:

Majko, osjećaš li, kao da netko diše iza Vrata? Divana položi svoju ruku na rame kćeri: Ne diše kćeri, čeka nas! Budi spremna na sve! Odjednom, pečat pod dlanom Alanine ruke počne svijetliti, ne kao plamen, već kao neke sjene koje prate linije Alanina dlana. Vjetar stane, a zvukovi nestanu, zavlada Tišina.

Iz kamenog zida začuje se šaputanje: Prisegni Dijete Vremena! Prisegni, ali ne Imenom, ne Riječju, prisegni Onim što bi moglo biti! Prije nego se Divana snašla, Akseben prisegne: Prisežem! – ako to vrati Istinu! Pečat se stane topiti, ne kao što se topi vosak, već onako kako se Snovi tope i nestaju. Zid se nije pomaknuo, ali je nestao, a iza njega ostala je Tmina – ne Tmina koja plaši, već ona koja poziva.

Akseben i Divana izvuku svoje mačeve, ali oni ostanu mirni, niti su svijetlili, a niti su se zapalili … Izgleda da nam ovdje, kćeri moja, oružje neće pomoći. Ovo je mjesto koje pamti! Divana i Akseben polako i oprezno zakorače u Tminu, iako su obije očekivale hodnik, to se nije dogodilo – ušle su u prostor – Prostor bez Vremena. U dvorani sa stropa vise žive Misli, zidovi su od izbijeljenog daha, a u središtu – žena bez lica, ali s očima koje sjaje kao prvo jutarnje svitanje.

Nalaska! Napokon, napokon je netko čuo moje dozivanje. Zaborav je bila moja Prisega, a Istina će biti – vaša Sudbina! Akseben brzo upita: Što si to ostavila ovdje na straži? Što nas to čeka? Nalaska mirno odgovori: Nešto! Ne netko, ne Stvorenje, ne Riječ … Čeka vas, a ovdje sam to sakrila, Zapis Plamena – Istina o Redu i Laž koja nas tri povezuje!

Divana tiho šapne Alani: Ona nas ne testira i ne stavlja nas na kušnju … ona nas pokušava nečega osloboditi. Alana opet postavlja pitanje: Što ako ta Istina i Laž nisu očekivani i nisu ono što mi mislimo? Nalaska mirno odgovori: Onda ćeš, nećakinjo moja, morati odlučiti što ćeš izgraditi na pepelu toga! Nalaska nestane, ostane samo Knjiga bez Riječi (athu. Bijela Knjiga – knjiga koja još nije ispisana).

Knjiga bez Riječi lebdi iznad oltara Vremena od samog trenutka zadnjeg daha Vremena … odjednom plane Vatra u kojoj se pojave riječi: Tko si ti kad ti sve oduzmu?