Kao i u svim drugim svjetskim mitologijama, tako je i u Hrvatskom bajoslovlju, postoje mitološka bića divovskog rasta koji su oduvijek bili strah i trepet ljudima, ali i bogovima. U mnogim pričama postoje junaci i bogovi koji se bore protiv divova koji se opisuju kao velika humanoidna bića, enormne i nadljudske snage, ali redom su to zapravo jadna i pomalo priglupa bića koja lako nadmudruju bogovi, ali i ljudi.

Dakako, Athumanunh ne voli u stvarnom životu, ali ni u pričama nekoga ružno nazivati ili pak mu pripisivati ružne osobine, pa bi zato trebao ispraviti svoju rečenicu iz gornjeg dijela i divove zapravo nazvati naivnim bićima niske inteligencije. No, dobro.

U pričama mitologije divovi se dijele na planinske (kamene – po Athumanunhu), ledene i vatrene. Neki od njih su dobri, a drugi su loši (zločesti – po Athumanunhu), pa tako jedni od njih sudjeluju s bogovima u kreiranju i oblikovanju Svijeta, a drugi pak su u stalnom sukobu s ljudima, ali i bogovima.

U grčkoj mitologiji  divovi se nazivaju kiklopi i odlikuje ih, ali i razlikuje ih se od ostalih mitoloških divova, jedno jedino oko nasred čela. Tako su kiklopi zapravo pomagači boga Hefesta, božanskog kovača, pa su samim time i svi kiklopi zapravo vrsni kovači, ali postoje i iznimke. Tako je Odisej na svojim lutanjima, tijekom povratka iz rata s Trojancima, naletio na kiklopa imena Polifem, a koji je bio pastir.

U grčkoj mitologiji spominju se titani i mnogi još i danas titane mijenjaju s divovima što je velika zabuna. Naime, Athumanunh je čak pronašao i zapise koji su naveli i zaveli one koji manje poznaju legende i mitologiju,pa tako Athumanunh pronalazi zapis: '... dok gorostasni titani (?!) ljutito bacaju ogromne gromade stijenja, iz Zeusovih ruku blješte munje i udaraju gromovi! ...'

Eh, sada je tu Athumanunh opet u njegovoj poznatoj 'trilemi', jer titani su zapravo bogovi, a divovi u Grčkoj mitologiji su kiklopi ili hekatoniri (storuki – po Athumanunhu) sinovi božice Geje titanke. No, dobro, naum Athumanunha ipak nije bio i Vas uvući u njegove poznate 'trileme', Athumanunh Vas zapravo želi pripremiti za njegovu još jednu nevjerojatnu priču.

Athumanunh Vas svojom pričom želi pričom odvesti u jedan davno prije zaboravljen Svijet, u svijet za koji malo tko od Vas uopće i zna da je nekada uopće postojao ... Athumanunh će Vas pričom voditi kroz Svijet 'kada Mjesec nije bio na Nebu', zapravo, bio je, ali to nije bio ovaj naš Mjesec kojeg mi danas poznajemo, bio je to drugačiji Mjesec ... eh, dobro počeo sam malo petljati, pa je najbolje da Vas kratko pripremim za priču koja će se izgleda opet otegnuti.

Dobro, krećemo onda u priču koja je od nas sada već udaljena nekih 300 000 godina, idemo u vrijeme kada su zemljom hodala i carevala gorostasna bića čija je civilizacija možda prethodila ovoj našoj. Idemo u maglovita vremena 'glacijalnog doba', točnije u 'epohu ashleyen' koja je slijedila nakon burne 'epohe vurmhe' koju je uništila kataklizma.

Naime u tom 'interglacijalnom periodu' oko Zemlje kružio je jedan satelit, prethodnik našeg današnjeg Mjeseca koji je od Zemlje bio udaljen negdje oko šest zemljanih polumjera, ali kako se retrogradno okretao oko Zemlje velikom brzinom, taj je 'prvotni Mjesec' stvorio oko ekvatora svojevrsni vodeni zid koji je poput prstena opasivao Zemlju.

Poradi gravitacije koju je izazivao taj naš 'prvotni Mjesec' nisu se na Zemlji izmjenjivale plime i oseke kao što to danas radi naš današnji Mjesec. Blizina Mjeseca koji je tada gotovo ispunjavao vidljivo Nebo pogodovala je divovskom rastu biološkog svijeta na tadašnjoj Zemlji, a današnja znanost to naziva 'gigantinizam'. Zemljina snažnija gravitacija odjednom je zarobila taj 'prvotni Mjesec' i sve ga više privlačila dok ga napokon nije i uništila, odnosno, naš 'prvotni Mjesec' jednostavno se raspao u zemaljskoj atmosferi, a naš današnji Mjesec samo je izgleda dio tog prvotnog 'nebeskog diva.

Tako, to bi bilo to za uvod i sutra krećemo s nastavkom, odnosno s pričom o mitološkim bićima koja su 'Zemljom hodala dok Mjesec nije bio na Nebu'.