Glavni bog u hrvatskom bajoslovlju je nazvan Svebog, a Athumanunh pak voli tog boga nazivati imenom Jakša. Dakle, iz samoga naziva boga 'Svebog' zorno je vidljivo da je to 'bog svega, bog bogova, ljudi, životinja i biljaka ... On je 'Gospodar i Stvoritelj Neba i Zemlje', 'Kralj kraljeva', 'Vladar vladara' ... On sjedi na prijestolju mudrosti i sjaji na nebeskom svodu.

Svebog Jakša oženjen je družicom božicom Zemlje imena Božena ('bogova žena' ili 'žena od boga' – po Athumanunhu), ali je Athumanunh voli zvati i Višnja (opet igra riječi – 'ona koja je visoka, a stara riječ višnja – po Athumanunhu). Svebog i Božena u hrvatskom bajoslovlju imaju tri sina: Porina (Branimir), Svanimira (Zvonimir) i Tatomir.

No, Svebog u hrvatskom bajoslovlju ima i četvrtog sina kojeg je sam porodio iz daha svoga, a taj bog zove se Stribor (Borna). Svebog je i otac ljudi, pa je tako u hrvatskom bajoslovlju On Stvoritelj i prvih ljudi imena Miljenko i Dubravka koje je izdjeljao iz lipina stabla, odnosno hrasta.

Svebog je kod starih Hrvata čuvar nebeskih (božanskih) zakona, a samim time je i vrhovni sudac, jer On sve vidi i sve zna. On Nebom i Zemljom putuje te slova glagoljice u koru bukve urezuje (to je i prva hrvatska slovarica koju su naši djedovi i bake nazivali – bukvar – po Athumanunhu), ali ljudima i bogovima u njihovim neznanjima ponekad bi i Svebog znao 'bukvicu očitati' (dakle, po Athumanunhu On bi im ostavio nešto na kori bukve napisano kako oni više ne bi bili u neznanju).

Još i danas ostao je uvriježen taj izraz (nekome očitati bukvicu), ali je krivo tumačen kao 'naučiti nekoga pameti', a zapravo je samo izraz za 'ispraviti nečije neznanje' – po Athumanunhu. No, dobro. Idemo mi onda dalje u hrvatsko bajoslovlje.

Svebog Jakša bog je svesmislenosti, raslinja, ptica i životinja, te vječne svjetlosti. Najveći je i najmoćniji bog drevnih Hrvata, veličajan je i golem, te neizrecivo pravedan. Ljudima i bogovima poklanja i daje obilje sreće, a prirodi sve darove. Nebeski je zaštitnik domovine i obiteljske sreće, te donosi spokoj i slogu među ljude, ali i bogove.

Žestoko i gorljivo brani ognjište otaca, pa mu drevni Hrvati duguju slobodu i postojanost, a žaštitnik je i prebjeglih, prijateljstva i gostoljubivosti. Stoluje i vlada u nebeskom gradu Vidingradu vječnosti, a resi ga zrela muževnost, blaga ozbiljnost, mirno dostojanstvo i ponosna snaga. Na glavi mu je zlatna kruna, a u ruci žezlo. Na ramenu mu sjedi mitska pra ptica divovski orao.  

Svebog Jakša bio je oboružan dugim dvoručnim dvosjeklim mačem koji je bio britki, blistav, sjajan i ubojit. Ponekad se u većim opasnostima oboružavao i kopljem, dvosjeklom sjekirom i buzdovanom. Uvijek je jahao konja bijelca, a kada je letio jahao bi konja krilaša (stara hrvatska inačica mitskog Pegaza – po Athumanunhu). Vozio se nebom u ognjenim kolima koja su vukla šest labuda.

Simbol boga Sveboga je krug kolobar koji mnogi povezuju s kolovratom (slavenska inačica), ali to je zapravo stari hrvatski znak za Sunce. Athumanunh pak Sveboga Jakšu označava simbolom pletera koji ima oblik Sunca. Nekada, (danas se to opetovano vraća u naše pekare) kruh se pekao u okruglom obličju, a takav kruh nazivao se 'miogost' i uvijek je dijeljen dobrodošlim gostima.

Na kraju Athumanunh će još navesti slavenska imena (slavenske inačice – po Athumanunhu) drevnog Sveboga iz hrvatskog bajoslovlja: Svarog, Svaroh, Svarun, Staribog, Prabog, Dajbog, Višnjibog, Svjetlobog, Dobribog, Daždbog ...