Tragovi (borbeni ožiljci) na Athumanunhovom licu zorno su kazivali da on rang legatusa legionisa nije zadobio rođenjem i visokim položajem u društvu. Mora da je većinu svoje službe u legijama proveo po nemirnim limesima (granica) u prvim crtama kohorte kao 'primus pilos' (prvi u crti) ili kao 'pilos prior' (prvo koplje).

Prvo što je ipak car primjetio na Athumanunhu bila je crvena vrpca obrubljena crnom uz rub njegovog ogrtača što je kazivalo da je on stekao zapovjedništvo nad legijom izborom svih legionara i potvrdom samoga imperatora, a takvih je legatusa bilo doista malo.

Proučavajući Athumanunhovu vanjštinu car nije mogao pronaći ništa što bi ga začudilo: kratko ošišana kosa, bijeli ožiljci po rukama i licu, posvuda tragovi mača ili strijela, a možda i od udarca teške barbarske sjekire, što pak je samo potvrđivalo da se taj legatus doista nije krio iza gustih redova legionara ...

Vidim da dolaziš sa zapadnih granica, kojom legijom zapovjedaš i kako ti je ime  legatuse? Svijetli care, Hastatus, ime mi je Hastatus, dolazim iz Panonije iz XIII. Legije Insula Muro Dravana. Od cijele legije ostalo mi je svega stotinjak veterana koji se oporavljaju u Minervinim termama (danas su Vam to Varaždinske Toplice – po Athumanunhu).

Dakle ti si taj Hastatus! Čuo sam da si Germanima preoteo 'aquila' (zlatni orao – simbol svake legije – po Athumanunhu) koji je izgubila XIX. legija u Teutoburškoj šumi. Jesam care, ali za to sam platio skupu cijenu, jer poginulo mi je više od polovice legionara ...

Athumanunh nije očekivao da će ga car Herklije prekinuti glasnim smjehom i upadicom: Koliko je onda samo tih barbara ostalo mrtvih, uvjeren sam da si ih sve pogubio?! Nevoljko se Athumanunh prisjećao trenutaka tih bitaka u mračnim šumama Germanije, pa je odgovor jednostavno želio prešutjeti, ali Imperator je izgleda bio dobro obaviješten o svemu, jer je nastavio sa slijedećim pitanjem:

Zašto si Hastatuse okrenuo legiju i nisi uništio Germane kad si bio na pragu pobjede? Tko zna, da si ih ti tada uništio možda bi Rim još i sada stajao vječan i slavan ... Athumanunh je iznenada odgovorio: Zbog njihovih žena! Germani su bili poraženi i bježali su sa bojnoga polja, a tada su se pojavile njihove žene obnažene do pojasa i naoružane mačevima ...

Prvo su posjekle preživjele Germane nemilosrdno i krvoločno. Poubijale su vlastite preživjele muževe kukavice koji su bježali s bojnog polja, potom su se namazale njihovom krvlju i navalile na nas. Mi smo ih sjekli i rušili, a one su uz vrisku stizale u sve većem broju, sve bjesnije i sve razjarenije. Kada bi se probile do nas odbacivale bi mačeve i grizle zubima lica i vratove, ruke i noge mojih legionara ... kao da su bile bjesne, a izgledale su poput demonki onako krvave i obnažene.

Ugledao sam u očima svojih legionara zbunjenost i strah, a kako smo već preoteli 'aquila' preostalo mi je jedino da okrenem legiju i napustim te proklete i začarane šume ... Imperator je ostao zbunjen ovim odgovorom, jer doista nitko od legionara XIII. LEG IMD nikada o tom događaju nikome nije ispričao (Jednom će Vam i tu nevjerojatnu priču, priču o strahotama i misterijima Teutoburške šume napisati Athumanunh)

Razumijem i znam da si ti i tvoji legionari veliki junaci i da niste kukavice, pa ako ste morali napustiti te šume i ako si ti to tako odlučio onda ja u to nemam uopće pravo sumnjati. Nego, čujem da želiš razrješenje vojničke dužnosti za sebe i svoje veterane iz XIII. legije? Da, svijetli care. Mi smo svojih dvadeset godina odslužili i tražim da nas oslobodiš službe. Daj nam provinciju Insulu, a mi ćemo je zauzvrat braniti od upada barbara i zauvijek ostati vjerni Carstvu ...