Treći sin Sveboga i Božene u hrvatskom bajoslovlju nazivan je Tatomir i on je bog Mjeseca, tjelesne i duševne okretnosti, te glasnik bogova. Tatomir je vrlo inteligentan, izuzetno lukav i prepreden (prefrigan – riječ je koju za njega rabi Athumanunh). Iako je vrlo oštrouman, spreman na sve izazove odlikuje ga i velika brbljavost.

Tatomir je Athumanunhu vrlo zanimljiv, a posebice jer ga resi lukavstvo i pustolovna ćud. On je istodobno djetinjast, priprost, ali i vrlo ozbiljan i zrele dobi, pa mu stoga Athumanunh i dodjeljuje titulu 'Nebeskog zagonetnika'. On je vječiti putnik, skitnica nebeska, a pazite samo – On je oploditelj cvijeća, ali i žena ... Bije ga glas i velikog ljubavnika koji se noćima prikrada dvorima, odnosno ženskim dvornicama, te se kroz prozor poput srebrenih zraka uvlači u postelje zaspalih djevojaka, ali i žena i pri tomu ih kradom obljubiva.

Upravo zahvaljujući Tatomiru, najveće romance događale su se i događat će se Noću, jer upravo tada Tatomir (padom sumraka – po Athumanunhu) ulazi u misli djevojaka, ljubi ih srebrenim zracima i igra se toplinom njihovog srca (vrlo opasna i rizična igra – po Athumanunhu, Athumanunh bi ipak radije odigrao 'ruski rulet' nego igru s djevojačkim srcem i nemojte pomisliti da je Athumanunh ostario, Athumanunh je samo postao iskusniji i možda malo lukaviji)

Već kao malen dječačić (božić) Tatomir je počeo sa svojim nepodopštinama i izuzetno opasnim avanturama. Tako se jednom iskrao iz kolijevke (zipke – po Athumanunhu) i otuđio (ukrao – po Athumanunhu) božici Morani (božica smrti u hrvatskom bajoslovlju – po Athumanunhu) biser Smrti. Poradi toga rastrgao ga je strašni čuvar Paklene pas Nero.

Kad su ga Svebog i Božena pronašli rastrganog oni stanu liti svoje suze božanske nad sudbinom njegovom, pa su te suze doprinijele da se dijelovi tijela opet spoje, ali se Tatomir, poradi toga, cijeli svoj vijek pojavljivao na Nebu u četiri obličja ('mlađak', 'prvi frtalj', 'zadnji frtalj', 'uštap' – po Athumanunhu). Stari Hrvati boga Tatomira prozivaju i kao 'Mjeritelja Vremena', odnosno 'Vremenoravnatelja'.

Tatomir je zaštitnik putnika, pastira glasnika, teklića, trgovaca, pronalazača, sitnih prevaranata i kradljivaca. Prikazivan je u obličju neizrecivo lijepog 'golobradog' mladića okruženog blijedim Zvijezdama, ali i kao snažnog starinu s pastirskim štapom u ruci. Naoružan je srebrenom sabljom (mač je ravan, a sablja je malo zakrivljena – po Athumanunhu) kojom siječe 'Sinove tame', ili pak zlatnim srpom kojim žanje 'nebeske zore'.

Kako se Tatomiru pripisuje u starom hrvatskom bajoslovlju pronalazak brojki, onda Athumanunh sve više može uspoređivati hrvatskog Tatomira s drevnim egipatskim  Tothom, jer očito je da su oba 'gospodara mudrosti' i 'čuvari tajni'. Kako pak su zaduženi za mudrost, lako ih obojicu Athumanunh poveže i s nebeskim drevnim astrolozima.