Athumanunh, kao mitski pravednik, nikada nije imao veće probleme i poteškoće pronaći onu tanku mitološku nit, kao što je trenutak kada zakorači u svojim lutanjima u ono doba Noći kada se pojavljuju 'bića mašte', konkretno po Athumanunhu – kreature Noći.

Od čak dvadeset i tri skupina mitoloških bića što davno prije razvrsta ih Athumanunh, a u namjeri da pomogne sebi shvatiti i pronaći tanku nit mita, kreature Noći pojavljuju se u sedam skupina gdje su im slijedeće osobine: bića vezana uz krv, bića vezana uz nježnost, čovjekolika bića, hibridi – neljudi, mjenjači obličja, nemrtva bića, demoni ...

Dakle, razumljivo Vam je da će danas Athumanunh početi pisati o vampirima kao mitološkim bićima, bićima mašte, kreaturama Noći ... No, opet Athumanunh mora skrenuti pozornost svima koji ovo budu čitali na slijedeće: Athumanunh će pričom zakoračiti u vrlo daleku prošlost, tamo negdje prije kršćanstva, ali i prije drevnog Egipta, pa oni koji o vampirima znaju klasiku poput križ – glogov kolac – sveta vodica – dolčevita, ili pak one koji su odrasli uz Buffy, ili čitali 'Vampirske dnevnike, ili gledali 'Sumrak sagu' ... mogli bi ostati zatečeni, a neki čak i razočarani.

Athumanunh će u svojoj priči kombinirati i povezivati mitologiju i legende od babilonskih, egipatskih, židovskih, pa sve do kršćanskih biblijskih, ali i drugih sličnih priča. Tako ćete morati biti pozorni i uvijek se držati 'iza Athumanunhua', jer tamo gdje će Vas odvesti Athumanunh glog cvate, ali vampiri se ga nimalo ne boje ... Iznenada bez ikakvog upozorenja naći ćete se usred drevne biblijske priče o Abelu i Kainu i bit ćete iznenađeni Athumanunhovim odgovorom na pitanje 'zašto je zapravo Kain ubio voljenog brata Abela?'

Nadalje, moglo bi vam se dogoditi da stojite pored Athumanunha i promatrate suđenje za zlodjela mađarskoj predivnoj grofici Erzsebet Bathory, a potom bi Vas opet Athumanunh mogao odvesti u dio priče gdje nećete razumjeti priča li Athumanunh o vanzemaljcima ili Lilith i opet za neke od Vas mogao bi to biti svojevrsni 'šok', jer Athumanunh će Vam na samo njemu svojstven način priču o otmici vanzemaljaca prikazati kao priču o otmici koju je počinila Lilith i pri tom se seksualno okoristila sa žrtvom ...

Sve prijašnje 'legende o krvi i vampirima' neće Vam baš puno pomoći, jer Athumanunhovi 'vapirčeki', ako se baš okome na Vas, ne boje se 'križa i svete vodice', ne smeta im nimalo što cvate glog, a niti vaša crna dolčevita neće Vam spasiti vrat od njihovog ugriza ... jer Athumanunh je Athumanunh, njegove priče uvijek su neočekivane i nevjerojatne, pa je lako moguće da Nemesis i Pandora zamjene svoje uloge i tako božica osvete postaje zapravo donositeljica nesreće ...

Stoga, ako Vam Athumanunhova povezivanja raznih mitologija i legendi u jednu veliku tajnu i misteriju smeta, bolje je za Vas da izbjegavate Athumanunhovo bajoslovlje i imajte stalno u vidu da za Athumanunha ono što je staro nije i izgubljeno, Athumanunhova duša i osjećaji ponekad su poput labirinta i u njima se lako izgubiti, Athumanunh Vam ponekad može izgledati kao 'prodavač Snova', ali on je zapravo samo 'čovjek u kojem još uvijek dječak živi, ili pak dječak u kojem se počeo buditi čovjek' ...

... budite pozorni čak i onda kada Athumanunh započne svoju priču: 'Usnuo jedne Noći Athumanunh čudan san ...', jer ništa kod Athumanunha nije onako kao što na prvi trenutak izgleda. Athumanunh u mitologiji uvijek je uznik (zatočenik) božice Pravde i kao takav on ne poznaje emocije ... e, sada Athumanunh je malo  zaobišao Istinu, dakako da Athumanunh poznaje i ima emocije, samo Athumanunh ih zapravo ne priznaje, skriva ih i potiskuje, a sve poradi toga da se ga ne zamjeni s nekim koji živi samo za sebe, već da se ga doživi s nekim tko dijeli svoje tajne prošle i sadašnje s drugima, ali ih pri tomu ne ispovijeda ...

Ovo je Athumanunh morao ovako napisati (ispričavam se svima koji su ovo s Athumanunhom već odavno shvatili) jedino zato što će nam svima (meni koji budem pisao priču o vampirima i Vama koji je budete čitali)  trebati, jer bi opet netko mogao 'zalutati' na ove stranice i pokušavati povlačiti nekakve 'paralele', a Athumanunhu to onda pomalo smeta: 'Ni leges ludi sequeris, quid ludi quaeris'.

Dobro to bi bilo dosta za uvod, pa sada oni koji žele i koji su spremni na Athumanunhova iznenađenja neka čitaju nastavak, a oni drugi najbolje bi bilo da jednostavno to preskoče i zaobiđu.