U ta davna prošla vremena, kao i svi europski, baš kao i svi slavenski narodi i Hrvati su štovali svoja vlastita božanstva i imali su, provodili i njegovali svoje vlastite običaje. Tijekom povijesti Hrvatsko bajoslovlje nitko nikada nije (barem ne prije 1943. godine – po Athumanunhu) pismeno zapisivao, a ono malo usmenih predaja koje su se do tada održale u narodu Hrvatskom, doista je bio samo 'ostatak ostataka' nekada bogatog i raznolikog vlastitog Hrvatskog bajoslovlja.

Kako su Hrvati ubrzo nakon dolaska u današnju postojbinu i Domovinu, vrlo rano poprimili kršćanstvo koje im je 'ponuđeno' (ali ipak kao nešto tada strano, nešto što su ponudili stranci – po Athumanunhu), a opet osobito iz razloga što je ta 'nova' religija željela što prije zatrti 'poganske' običaje i prošlosti europskih slavenskih naroda, (tako i Hrvatskog naroda) vrlo brzo gubila su se stara (poganska) sjećanja.

Iako su se ta drevna poganska vjerovanja temeljila na istoj, ili barem sličnoj, fikciji kao i kršćanstvo, a danas više malo tko može i vjerovati u istinitost tih 'drevnih poganskih vjerovanja', Athumanunhu ne može i ne želi do kraja baš zaboraviti drevne Snove i vjerovanje svojih pradjedova i njihovih pradjedova, pa je tako prikupio dosta građe, a dio će dijeliti i s Vama koji ovo volite i želite čitati.

Dobro, kako Vas je Athumanunh već počeo upoznavati s panteonom hrvatskih drevnih božanstava iz bajoslovlja, polako možemo krenuti i s upoznavanjem 'Priča o postanku Svijeta', ali na hrvatski način, odnosno na način kako je to tumačilo drevno Hrvatsko bajoslovlje. Athumanunh će rabiti svoj omiljeni i već prokušani način: red opisa božanstava, red priča o teogoniji, red legendi i red priča o Athumanunhu kao 'mitskom pravedniku' u kojima on zapravo utjelovljuje mitsko-povijesna događanja.

Dakle, prema najstarijim predajama Hrvatskog bajoslovlja, priča započinje na već poznati način: 'U početku nije bilo ničega, postojao je samo prvobitni 'Pramrak', 'beskrajno more' i 'tamno Nebo' ... ako bi to Athumanunh napisao na drevnoj egipatskoj mitologiji bilo bi to: U ono doba kada Svijet još nije ni postojao, u ono doba kada postoje samo mračne i beskrajne vode i kada svuda vlada kaos, beživotna praiskonska vodena masa koja se naziva Nun, iznenada se pokrene ...

No, dobro idemo mi lijepo Athumanunhovim redom u Hrvatskom bajoslovlju: 'U početku nije bilo ničega, postojao je samo prvobitni 'Pramrak', 'beskrajno more' i 'tamno Nebo', a jedino što je postojalo bilo je 'Prajaje'. U tom 'Prajajetu' 'ušuškan' i zaštićen spavao je, počivao je i sanjao je Stvoritelj nazvan Svebog. Iznenadna se 'sila' pokrenula i ljuska jajeta je napuknula, te je kroz te pukotine izbila božanska svijetlost što obasja taj prvobitni 'Pramrak'.

Odjednom, Svebog se uspravio, a od njegove sjene odmah postane i drugo 'praiskonsko' božanstvo hrvatskog bajoslovlja, mračni bog Crnobog, bog Zla i Patnje. Kako u samom početku Svebog i Crnobog nisu imali obličja morali su stvoriti svoje dvojnike (djecu – po Athumanunhu) preko kojih bi mogli nastaviti djelovati u pozitivnom ili negativnom smislu.

Crnobog odmah djeluje u prvoj generaciji preko svog sina Zlomira, a Svebog tek u drugoj generaciji preko svojih unuka Vladimira (sin Zvonimira i Zorane) i Volodana (sin Tatomira i jedne od Rusalki (vile po Athumanunhu). Eh, sada ovdje polako, baš kao i sve mitologije i Hrvatsko bajoslovlje počinje se komplicirati i ispreplitati, ovdje počinje trenutak kada je lako svakom tko je brzoplet i nesmotren zalutati u 'lavirintima' zamršenih odnosa božanstava i drugih bića bajoslovlja (mitologije – po Athumanunhu).

Naime, Athumanunh mora biti vrlo pozoran, jer Rusalke (Utvice – ponekad ih od milja tako naziva Athumanunh) su te koje su božanske zaštitnice, a nisu božice, one imaju 'ugodan glas što uznosi duh ljubavi i ljepote u ljudsko srce’ i nisu obične smrtnice, već su besmrtne predivne djevojke ... Athumanunh je još kao dječak dobro zapamtio riječi svoga djeda: ‘ ... Gora me rodila u zelen list povila, rosa jutrom padala mene vilu dojila! ...’

Danas, kada je Athumanunh star već polovicu Vremena on raspoznaje mnoštvo vila: Nagorkinje, Plankinje, Zagorke, Prigorke, Vodarice, Velebitkinje ... Smiljane, Bosiljke, Ružice, Ljubice ... Zato ovdje Athumanunh malo mora stati s teogonijom Hrvatskog bajoslovlja i nešto Vam više napisati i opisati hrvatske Rusalke (Utvice), ili kako ih mnogi raspoznaju – Vile ...