Iluvidi (athu. priviđenja) su priviđenja, ali ona priviđenja koja svatko vidi na svoj osobni način, pri čemu isti Iluvid može biti viđen na više različitih načina od različitih osoba.

Lanošuma postaje sve gušća, mračnija i tamnija, kako Alantael i Divana ulaze sve dublje u nju. Ipak, iako tamna i mračna, šuma djeluje kao mirna, tiha, gotovo bezopasna. Visoka vitka stabla, ptice koje se glasaju u krošnjama, vlažan zrak, težak od humusa, smole i trulog lišća. Zrake Cenusa sve se teže probijaju do tla kroz sve gušće krošnje, ubrzo pjev ptica se utiša, ostaje samo zagonetni šapat lišća koje treperi.

Divana osjeća nekakvu težinu i stisak u grudima, okreće se, stalno se osvrće, sve dok ne progovori: Nešto ovdje nije u redu, ovo nije obična šuma! Alantael spusti ruku na Oštrosijek koji je blago počeo vibrirati: Možda nas je samo umor počeo svladavati. Istog trenutka ispred njega pojavi se lik djevojke, Alantael prepozna simpatiju iz dječačkih dana. To je Iluvida, blijeda i tiha, pruža ruke prema Alantaelu.

Zašto si me napustio i zaboravio, trebao si biti moj spasitelj, a ti si me zaboravio! Alantael zastane blijed u licu, ruke mu nekontrolirano zadrhte. Divana ne vidi djevojku Iluvidu, vidi samo kako Alantael korača prema praznom prostoru i s nekim razgovara. Što radiš? Kome to govoriš? Željela je znati Divana, a Alantael samo nastavi grubim glasom govoriti zbunjeno: Ona, ona je ovdje ... Živa je! Ne smijem je napustiti opet! Divana polako počinje shvaćati da je Alantaela opsjelo priviđenje Iluvida: Šuma mu prikazuje priviđenje iz prošlosti! Ako ga ne probudim i vratim u zbilju izgubit će razum. Divana snažno i grčevito uhvati Alantaela za ruku: To nije Ona! To je Šuma, opsjeda te Iluvid ... gledaj mene Alantael! Sjeti se - ja sam ovdje, a Ona je samo Sjena tvoje krivnje!

Međutim, sada Divana čuje poznati glas - dubok, sladak i poznat ... to je glas Noćovrište, njezine majke: Zašto si me ostavila kćeri moja? Zašto si se predala kavaliru Svjetlosti, a sama znaš kako će te na kraju on napustiti i izdati! Vrati se natrag, vrati se našim korijenima! Divana zastane, zbunjena, oči joj se pune suzama, pogled joj se muti, a Sjena u njoj se pokrene.

Alantael sada vidi kako je Divana zastala i drhti: Divana! Zašto drhtiš, što ti je!? Divana se zagrcne, ali ipak promuca: Majka ... čujem je ... moju majku koja me zove! Sada su oboje postali zarobljenici istog Iluvida, vlastitih mješavina iluzija i sjećanja. Tada pak se počne događati ono što su Čuvari i željeli spajajući ih - jedno stane spašavati drugo. Alantael uhvati Divanu za lice i pokušava je probuditi: Nije to tvoja majka, to je šuma! Gledaj me, ja sam ovdje jedino stvaran!

Divana ga uhvati za ruke i tiho prošapuće: Ako ti vjeruješ meni, ja vjerujem tebi ... moramo dalje od ovog mjesta! Alantael izvuče Oštrosijek i snažno ga pobode u tlo, Divana započne izgovarati zaštitnu bajalicu Noćurica ... njihove snage napokon se spoje - Mač i Magija osnaženi voljom Divane i Alantaela. Tlo se zatrese, kao da cijela šuma na trenutak zadrhti, Iluvid nestane poput vatrodima, ostane samo Šuma - mračna, ali stvarna.

Divana progovori prva: Sad znamo kako se ovdje nećemo boriti samo protiv zvijeri i stvorova - borit ćemo se i sami protiv sebe! Alantael je snažno zagrle: Onda ćemo pobijediti zajedno! Spašavat ćemo jedno drugoga!. Divana podigne pogled prema Alantaelu, osmjehne se, iako umorna i slomljena osjetila je novu snagu - zna kako nije sama, a Iluvidi nemaju rješenje za zajedništvo.