Pukotina se širi nezamislivo brzo i nezadrživo, gotovo nevidljivo, ali sveprisutno kroz Mora, Šume, Planine, Doline ... valovi izobličenja udaraju i šire se: rijeke teku unatrag, Lunar se podijelio, Stelari su zamijenili mjesta ... Čuvari se bude i zauzimaju Zakrilišta ... Starac Vrijeme osjeća kako se sfere i ciklusi miješaju, isprepliću se u Ninivi ...

Na rubovima Svjetlosti, nastaju i pojavljuju se Holodvore - velike zaleđene dvorane u kojima Djeca Pukotine -Noćohodi šapuću prva Proročanstva o biću koje će se tek roditi između Dana i Noći (athu. 13-esti sat Noći) - Dijete Vremena koje će zatvoriti Noktaumovu Pukotinu.

U njihovim dvobojnim očima sjaji ledena svjetlost - odraz budućeg Stratiuma (athu. carstvo, imperij) Zimzema, Noćohodi Birouni su bića nastala u samoj Pukotini Vremena, rođeni su u Tišini između Svjetla i Tame, to su Djeca Pukotine - bića Vječne Ravnoteže. Noćohodi nisu zloćudni, ali su itekako opasni, jer ne vjeruju ni u Svjetlo ni u Tamu - oni vjeruju u Ravnotežu. Njihova tijela su prozirna i hladna (athu. Prozirne Sjene), kao da su isklesana od kristala i Bidaha Palesa odjednom (athu. magla pomiješana s parom).

Njihovo Srce je kristal koji ne kuca, već svjetluca ritmom Nineba ... koža im je sjajna, ali Sjena je uvijek ispred njih, nikad iza. Lijevo oko im je svjetlo, poput zaleđenog Cenusa na jutarnjoj izmaglici, a desno oko im je tamno, duboko bez dna, samo se Stelari ogledaju u njemu. Ako pak im oba oka zasvijetle istodobno to znači kako vide obije strane Stvarnosti - ono što je bilo i ono što će tek biti!

Noćohodi nisu ustrojeni kao Svjetlonoše u vojnički red, ali su organizirani u zbor rodova (athu. zajednički interes), a pri tomu rodovi čine jedan od aspekata Ravnoteže. Njihovi zborovi dijele se na: Primuse - rođeni su direktno iz daha Pukotine i to prvi, a njihove odluke određuju sam tijek Svjetova. Mrazidi - su čuvari ratobori, smrznutih, maglovitih ili sjenovitih tijela, štite granice između Svjetova i prvi osjećaju dolazak Noktauma. Vidobudi čitaju Prošlost i Budućnost u Holodvorima koje nazivaju Odaje Odraza.

Četvrti u nizu Noćohoda su tkalci Vremena - Vezovremi koji pletu Vrijeme između Sna i Jave, ali mogu i vezati Vrijeme za jedno mjesto i tako stvoriti Prostor Stvarnosti. Neke od ovih četiri zbora Noćohoda već ste upoznali, a neke ćete upoznati.

Ledeni Duh Ravnoteže, Vikarina Noćohoda, prva među Noćohodima, Beatrika (athu. pratiteljica Akseben), rođena usred Nemirne Tišine na mjestu gdje rijeka ne nosi Nemir, a svaka ptica pjeva istu Tišinu. To je mjesto koje ne pripada Ni Vremenu Ni Prostoru (athu. Nivrenipra), ono pripada Onome Što Povezuje (athu Akseben).

Notalani Svjetloreda zapisali su da su oči Beatrike bile prve koje su se otvorile u Stratiumu Zimzema, a njen Dah oblikovao je prve planine, kosa joj je srebrena mrazna, a glas poput leda koji puca. Ona vlada nad Noćohodima simbolom Otiska Zore koji svijetli čak i kad je Noć. Betarika je Vječna Čuvarica Ravnoteže!