Što je zapravo Otisak Zore? To je trenutak, trenutak u kojem se Ljubav i Snaga pretaču jedno u drugo i pojavljuje se novi simbol, novi kozmički znak … Znak Pretkazanja, Ključ koji otvara Vrata Djetetu Vremena. Iznad Pustoprahe Haropusta, sa samih rubova Svijeta Poznatoga, puca Svjetlo, dolazi Zora, Zora novog Vremena! Zrnoprah je još uvijek topli od prethodne Noći, a na njemu jedno pored drugoga leže Alantael i Divana. Njihove aure, sada samo Sjene, još uvijek blago trepere i spajaju se, stapaju se, s bojama Neba.

Sve okolo Alantaela i Divane stalo je s Vremenom: Zrnoprah, Erodah, čak i Cenus … sve na trenutak zastane i stoji prije nego obasja Vidocrt. Sve, čak i Vrijeme, sada zna imena njihova, a spirala se uobličuje u Sjenu Djeteta čije lice još uvijek nije zorno vidljivo, ali iz njega izbija Mir, Toplina i Snaga neviđena do tada.

Divana kroz suze progovori: Alantael, to je Dijete koje smo vidjeli na Bezvremenskom Izvoru?! Alantael potvrdi: Da! Ono dolazi iz nas samih … Dijete se nasmiješi, iz njegova pogleda strelovito suknu tri niti Svjetla – jedna nit poleti prema Nebu, druga nit udari u Zemlju, a treća okruži Alantaela i Divanu koji nakon toga osjete kako ih preplavljuje Istinska Mitska Ljubav poput vala spokojstva i beskrajne Ljubavi.

Mjesto na kojem su sjedili Alantael i Divana, usred Pustoprahe Haropusta, ostao je znak u Zrnoprahu. Blago svjetlucajući, čak i onda kada Cenus zasja na Nebu, ostaje pečat u obličju spirale s točkom u sredini, mnogo godina kasnije Hrabri Narodi nazvat će taj znak - Otisak Zore. Tako je zapravo Otisak Zore ostao zapamćen kao simbol Ravnoteže, Početka i Kraja, Jedinstva Svjetla i Tame.

U drevnim proročanstvima, najavljivan kao Znak Pretkazanja, postat će Ključ koji otvara Vrata Djetetu Vremena. Divana se okrene i pogleda prema znaku u Zrnoprahu - pratit će nas kamo god odemo ... Alantael doda: Jednog dana netko će ga pronaći - možda ono Dijete s Bezvremenskog Izvora. Divana se prvi put glasno nasmije, Alantael je čvrsto zagrli, a Erodah njihove riječi raznese Pustoprahom gdje će lutati i šaputati sve dok ih Akseben napokon ne pronađe.

U daljini, na samom rubu Vidocrta, Zrnoprah se pomakne, stane se uvlačiti sam u sebe, a iz njega pojavi se Sjena koja pozorno promotri Otisak Zore - visoka, mračna, tamna, bez lica ... Noktaum je osjetio kako se u Svijetu Poznatome dogodilo nešto što će se izroditi u Ono što će mu jednog dana odlučno stati na put!

Pustopraha opet utihne, Otisak Zore u njezinom središtu svjetluca kao Srce koje je počelo kucati za cijeli Svealan!