Alantael stoji sam na Spojobalu, ali ovaj put je nešto dublje u Noćošumi, a taj drugi Spojobal, na kojem je sada, nazvan je Spojobal Odjeka. Iznad njega Nebo se ocrtava u spiralnom šarenilu boja, a ispod njega opet je Maglodima gusta, ovaj put izgleda poput mora. Alantael polako korača preko Spojobala Odjeka, a svaki njegov korak odjekuje tri puta - jednom glasno, drugi put tiho i treći put poput nekakvog šapta iz daljine, možda dubine ...

Zrak je gust, težak i vlažan, a Nebo je mješavina purpura i srebra, sve opet nalikuje kao da Vrijeme diše. Na drugoj strani stoji Starac Vrijeme i čeka, ogrnut je ogrtačem nevidljivih slika budućnosti i trenutnih slika Snova. Njegov Prahosat (athu. pješčani sat), koji visi s njegovog Štapovrema (athu. čaroštap, magijski štap), a koji je nazvan Zlatozor (athu. u njemu pijesak sipi obrnuto), mutno svjetluca i lagano se njiše.

Starac Vrijeme prvi progovori: Tvoje korake Kavaliru Svjetla čujem i prije nego što odjeknu. Došao si ranije nego što te je Vrijeme očekivalo - to je dobar znak, ali može biti i opasan! Tko stigne prije Vremena, možda neće dočekati svoje plodove. Alantael pogleda sumnjičavo u Starca: Ako sam stigao prerano, kako to da si ti onda ipak ovdje?

Starac Vrijeme zagonetno se smješkao, nije odmah odgovorio, a onda ipak odgovori Alantaelu: Vrijeme nikada ne dolazi, ono se jednostavno pojavi, zapravo otvori ... ti si ključ koji još uvijek ne zna koju bravu otvara. No, pusti sada to slušaj me pozorno - ove moje riječi bit će ti teret i oružje istodobno. Alantael nestrpljivo požuri Starca Vrijeme: Govori odmah! Bolje je za teret znati nego ga slijepo nositi.

Raskršća tvog puta, postoje tri raskršća ... na svakom raskršću izgubit ćeš dio sebe! Prvo je raskršće skriveno u Zrnoprahu, a Cenus će ti biti nesklon, Sjene će te voditi - vidjet ćeš lice onoga koga voliš u licu onoga kojega se bojiš! Drugo te raskršće čeka u Staklokamu (athu. led) skrivenom ispod Mrazivoda (athu. snijeg) gdje ćeš pronaći ono što tražiš, ali nećeš to prepoznati! Treće raskršće je kraj puta i vodi te u maleno jezero ... kad pogledaš u njegove vode vidjet ćeš tri lica: svoje kakvo je sada, lice kakav ćeš postati i lice koje ne pripada tebi nego onome što tek dolazi!

Ako tvoj Izbor ostane prvo obličje (athu. lice) spasit ćeš sebe, ali izgubit ćeš Svijet Poznati. Izabereš li drugo obličje bit ćeš izgubljen, ali Svijet će živjeti dalje. Ako pak se ipak odlučiš za treće obličje ... nijedan ishod više neće biti isti! Vrijeme će stati, a ono što tek treba doći - rodit će se prije nego Svijet Poznati za to bude spreman.

Alantaelu se glas u grlu stegne, ali ipak progovori: Treće ... govoriš o onome što će tek doći!? O Djetetu Vremena! Pogled Starca Vrijeme sada postane zamućen, nejasan, kao da vidi nešto što Alantael ne može vidjeti: To Dijete Vremena već hoda sa Sjenama i već gleda tvojim očima. Njegovo Vrijeme nije tvoje Vrijeme, ali tvoja odluka stvorit će ga. Čuvaj je, iako je još nema!

Ako ipak pogriješim, kako ću biti siguran, kako ću znati? Uzbuđeno je upitao Alantael Starca koji je samo mirno odgovorio: Nećeš znati dok ne dođeš tamo! Zapamti Svjetlonošo, kad budeš tamo čut ćeš tri glasa - jedan će te moliti, drugi će te proklinjati, a treći će ti šaputati ime tvoje. Odgovoriti smiješ samo jedenom glasu i nakon toga druga dva će te proklinjati, ali onaj kojem odgovoriš taj će te voditi!

Alantael osjeti hladnoću oko Srca, osjeća trnce koji mu probadaju mišiće, trepne očnim kapcima, ali Starca više nema ... čuje samo odjek, jeku daleku - Tri puta ćeš pasti, tri puta ćeš ustati ... Četvrti put - više nećeš biti sam!