Vrste misli i stanja svijesti
Postoji više vrsta misli koje se mogu podijeliti u tri glavne grupe.
Praktične misli koje se odnose na fizički aspekt stvarnosti, koje nakon što obave svoju funkciju koordinacije akcije odlaze.
Zatim misli koje bi se mogle nazvati „duhovnima“, to jest, misli koje dolaze iz nepoznatog donoseći nešto novo, misli koje se bave propitivanjem što je stvarno, koje imaju meditativnu/kontemplativnu vibraciju.
Tu spadaju kreativne misli, povezane s intuicijom i inspiracijom, koje vode uvidima i stvaranju nečeg novog.
Može se raditi o umjetničkim ili znanstvenim djelima, ali i puno šire od toga.
I postoje misli koje nemaju ni praktičnu, svakodnevnu funkciju, niti vode istini ili stvaranju nečeg novog.
Tu spadaju sve vrste osuđivanja i takozvano dnevno sanjarenje, ili „wishful thinking“.
One se mogu javiti na prijelazu iz jedne od gore spomenutih kategorija misli, kada čovjek pokušava preraditi neko iskustvo, ali nespreman zagledati se dublje u nutrinu i prihvatiti iskustva bez dodatnih interpretacija, gubi kompas i ulazi u vode ovakvih misli.
Ta treća vrsta misli je najvažnija za tragatelja za istinom, jer upravo u njima se krije prividna udaljenost između onoga koji traži i traženoga.
Suptilno i uobičajeno sanjarenje o nečemu drugom od onoga što trenutno jeste je postalo automatski mehanizam, koji se nesvjesno uključuje i smatra se normalnim, nebitnim dnevnim sadržajem.
Samo kada se radi o mislima kritike, ili nekim takozvanim negativnim osjećanjima kod tragatelja se pali alarm, signalizacija da je negdje krivo skrenuo.
No, radi se o suštinski istoj vrsti misli.
Jer nije bit u razvrstavanju „dobrih“ i „loših“ misli i osjećaja, nego u istinitosti, svjesnosti, budnosti; viđenju onoga što jeste, kako jeste.
Zato je vrijedno obratiti pažnju na sve misli, na njihovu funkciju, na njihov doprinos općem životu.
S većom budnošću i manjom identifikacijom s mislima, moguća su naravno suptilnija razlikovanja misli i provođenja mentalne higijene koja stanje svijesti održava bistrim i mirnim.
Pod tragateljem za istinom se već podrazumijeva stanje svijesti u kome je identifikacija, njeno težište, pomaknuto s grubo materijalne razine, na finotvarnu razinu misli i osjećaja i na njihovo promatranje i pokušaje razidentifikacije i s tim područjem.
U toj fazi, stanju svijesti, prihvaćanje i iskrenost spram vlastitog iskustva, shvaćajući neosobnost svih misli, je ključ provođenja procesa i produbljivanja uvida, koji inače lako može skrenuti u samoosuđivanje i nastavak zaplitanja u misli.
Napisala Eloratea
bglavac
edin.kecanovic
