Ime koje svakom pristaje
Budi vazda i svuda blago-vjesna.
Uđi u san ljudima i kaži im svoje ime; prođi javom svijeta poput jasnog sna.
Na usnama blage vijesti koju nosiš rastopi se kao hostija.
Jer to je zadatak i sudbina koju sam ti namijenio.
I vrati mi se kao ime koje svakom pristaje.
(V. Krmoptić)
Svaki čovjek ima neko ime.
Ime je simbol njegove osobnosti, posebnosti i njegove zadaće i uloge.
I nosi ga privremeno, dok ne obavi zadaću, dok ne dobije drugu zadaću.
A pravo ime koje ostaje neizgovorljivo, simbol vječne monade, skriveni
je izvor koji zrači uvijek u pozadini svakog prolaznog imena i probija
se jače ili slabije, u skladu sa svjesnošću onoga koji ga nosi.
Kod onih koji su poistovjećeni sa svojom ulogom i privremenim imenom, to je zračenje pravog imena gotovo neprimjetno.
A kod onih koji su sve svjesniji pravog imena, tog univerzalnog zračenja
svjetla, njihova sudbina biva sve više s njime povezana i sve jasnije
odražava to pravo ime, proizašlo iz riječi početka.
Ti ljudi onda idu kroz san svijeta, jasni i budni, kao u lucidnom snu.
I ne ostavljaju za sobom traga osim zova i poruke o buđenju.
U ispunjenju te zadaće i sami transmutiraju, alkemijski rastapaju svoje
prolazno ime u novo, sačinjeno od vibracije prvobitnog, proizvodeći tako
iz sebe hranu za dušu.
Za sve duše koje se bude.
Nekada ih se naziva slugama riječi - prvobitne riječi, ili slugama svijeta i čovječanstva.
Njihova je sudbina obnova istine i vječne sadašnjosti u vremenu.
Nakon ispunjenja svoje zadaće oni i sami postaju drugačiji,
transfigurirani, novi.
Još bliži izvoru, svom pravom imenu koje je tako
univerzalno i sveobuhvatno da svakome pristaje.
Napisala Eloratea
bglavac
edin.kecanovic
