Košulja sretnog čovjeka
Svima je dobro poznata ta priča.
Kako je kralj tražio najsretnijeg čovjeka na svijetu, jer je dobio informaciju da će sam postati sretan obuče li košulju tog čovjeka.
I nakon mukotrpne potrage, što se odgađa?
Čini se da kralj konačno nalazi traženog čovjeka.
Ali?
On nije imao košulju.
Dirljiva i poučna priča?
Jeste je razumjeli?
Da sreća nije prelazna?
Da nema recepta za sreću?
Da morate biti siromašni da bi bili sretni?
Tko zna što sve pada na pamet u vezi s tom pričom.
Ali da bi bilo što razumjeli morate najprije shvatiti da se uvijek i u svemu radi samo o vama.
Da, o vama koji to čitate, gledate.
Ovdje i sada.
Jer izvan ništa i ne postoji.
Samo su misli koje imate o tomu u sada.
To je jasno.
Ali idemo korak dalje.
Tko ste vi?
Ne mislim na tijelo i njegove funkcije niti na um i misli?
Ne, mislim stvarno, tko ste?
Misteriozno više ja, duša, duh…?
Ne, ne mislim na koncepte ili ideje.
To su isto samo misli.
Otkuda dolaze?
Od nekog drugog, nečeg što ste pročitali, u svakom slučaju to su sada samo misli, pokušaj da se konceptualizira, objasni nejasni osjećaj ja, koji prati životno iskustvo, i sada vaše čitanje.
Možda je to trenutno osjećaj neke neugode negdje u tijelu?
Ali gdje ste tu vi?
Gdje je tu ja?
To nećete naći ma koliko ga tražili.
Kada kažete „ja“ to je riječ?
Što se nalazi iza nje?
Misao?
Ali da li je sadržaj te misli stvaran?
Kada kažete „djed-mraz“ s time je također povezana misao,
koncept o nečemu/nekomu što zapravo ne postoji.
Isto je i s „ja“.
Jeste li ikada pokušali vidjeti ga?
Je li vam ikada palo na pamet da provjerite da li postoji glavni lik „vaše“ priče?
Da li postoji u stvarnosti?
Sigurno mislite za sebe da vas zanima istina i da se želite osloboditi laži.
Inače ne biste ni čitali ovakve tekstove.
Ali odakle potiče laž?
Možda ste čak već dugo u potrazi za istinom i niste je našli.
Pokušajte krenuti od početka.
Da li postojite?
NE!
-------------
Sigurno ste se susreli s idejom o neophodnosti razgradnje, umiranju ega na duhovnom putu.
O neophodnosti umiranja da biste se ponovno rodili.
Jeste li razumjeli što to znači?
Ili ako ste ljubitelj istočnog učenja, što znače pojmovi advaita-nedualnost, budnost, anatta?
Što je ego?
Ego je skup obrazaca, programa, načina reagiranja uma i tijela na podražaje okoline.
A sve ono što drži te programe na okupu, glavni operativni sustav je neprovjerena ideja o postojanju sopstva, odvojenog entiteta koji živi svoj život.
Kako je moguće da oko nečega što ne postoji nastane nešto tako složeno?
Nevjerojatno!
To je maya ili iluzija.
Neupitno vjerovantvarni kada se pojavljuju kao i osjeti u tijelu koje izazivaju, ali sadržaj tih misli nije stvaran.
On je fiktivan.
Kada um jednom zaista vidi stvarno stanje stvari dolazi do činjeničnog pomaka u svijesti, kvantnog skoka u životnom iskustvu.
To oslobođeno stanje može se simbolično nazvati srećom, iako se ne radi o iz ega projiciranom osjećaju za kojim ljudi tragaju.
Kako sada izgleda pojam oslobođenja?
Oslobođenja od čega?
Sretan, oslobođen čovjek nema košulju.
Nema ja.
Ne postoji.
Kao ni vi.
Nije ništa više od drugih, niti ima nešto što drugi nemaju.
Naprotiv.
Ima manje.
Manje vjerovanja.
Ne vjeruje neprovjerenim mislima, ne identificira se s oblacima koji prolaze.
On je to što jest, sam život.
To jest - život jest, to što jest.
Vjera je u nešto što ne postoji.
I ona je stvarna samo dok vjerujete u nju.
A vjerujete dok god ne VIDITE da ne postoji.
A da bi vidjeli morate prvo POGLEDATI.
I to je sve.
Pogledati kao što gledate neki obični predmet, bez predrasuda, bez pripisivanja nekih imaginarnih svojstava.
To znači vidjeti stvari onakve kakve jesu.
Život, živ, jedan i nepodijeljen.
Shvatiti da iskustvu ne treba subjekt.
I da ga ni nema.
U to ne trebate vjerovati.
Istina je jednostavna.
Zahtijeva samo malo maksimalno iskrene pažnje.
Pogledajte!
Što postoji u ovom trenutku?
U ovom trenutku postoji gledanje u tekst koji um interpretira u značenje.
Postoji tijelo, postoji disanje, treptanje očiju, pokreti tijela.
To je sve jedno veliko iskustvo života, ovdje i sada.
Postoje misli koje prolaze jedna za drugom.
I one su dio tog iskustva.
Ali ja, vi, to ne postoji.
To je tek jedna od misli.
Čiji sadržaj ne mora biti stvaran.
To također ne znači da postoji ja koji (koje) misli te misli.
Koji (koje) ih kontrolira.
Pogledajte!
To je ključno.
Da li možete kontrolirati misli?
Prekinuti ih ili zaustaviti po želji?
NE.
Misli dolaze iz neuhvatljive praznine i nestaju u praznini.
Postoji postojanje, iskustvo života.
To je činjenica.
To jest - život jest, to što jest.
Npisala Eloratea
bglavac
edin.kecanovic
