Istina i ljubav 
I can't follow dreams forever, just to see them fall apart...
Ove riječi iz stiha jedne pop pjesme koja se zove This is my life , mogu biti
dio nekog uobičajenog konteksta ljubavnog razočarenja.
Odnosno uvida u
prolaznost i neostvarivost čovjekovih snova o trajnoj sreći i ljubavi.
O sukobu
između onoga što jeste i onoga što bi htio da jeste.
I u tom se kontekstu često
čini da istina i ljubav dolaze u sukob.
Odnosno ono što se pod ljubavlju
smatra.
A u tom sukobu, kao i u svakom, jedino je rješenje odabrati istinu.
I riječi navedenog stiha mogle bi ukazivati i na taj izbor. Kao da upravo
dolazi do jedne prekretnice.
Do jednog – dosta!
Na starom raskrižju gdje se
presijecaju naizgled razni i različiti putevi, razni i različiti snovi, koji
bez izuzetka, prije ili kasnije, završavaju kao slijepe ulice.
Za one koji ne znaju kamo idu, važe riječi kao i za Alisu u zemlji čuda, da je
svejedno kojim će putem krenuti.
Svi vode do nekog sljedećeg sličnog raskrižja, ako ne do tog istog.
Ali na svakom se raskrižju uvijek krije i jedan putokaz, prema neuglednom
puteljku, koji vide i kojim idu samo oni koji su odljubljeni od svega što nije
istina.
To su oni koji riječi – ovo je moj život – počinju shvaćati ozbiljno, u smislu
propitivanja riječi: život i moj.
Jer to je put propitivanja i odbacivanja.
Pa što je stvarno?
-Je li ovo stvaran život?
-Jesam li ja stvaran?
-Tko je, ili sto je uopće ja?
Tim putem kreću samo oni koji ne mogu više ići starim putevima na kojima nije
bilo istine; samo snovi.
Njihov je novi izbor posljedica stapanja svih želja u jednu želju - da je sretnu
- istinu.
Da vide stvari kakve jesu.
Da budu što uistinu jesu.
Oni se ne ponašaju više predvidivo; ne slijede pravila, ni propise.
Oni otkrivaju i ruše lažna ograničenja, slijedeći jedino svoju najveću potrebu –
potrebu za istinom.
Korak za korakom, brže ili sporije, ali nepovratno.
Da li će se taj uski put kojim su krenuli pretvoriti jednom u nešto prekrasno i
prostrano, to ne znaju i ne traže da im to netko garantira.
Što je to što ih pokreće i tjera dalje?
Je li to neka posebna vrsta
zaljubljenosti?
Zaljubljenost u istinu?
Možda.
Što od nje očekuju?
Ništa.
Samo istinu.
Oni znaju da od istine ne mogu ništa iznuditi; da se pred njom ne trebaju
pretvarati, ni uljepšavati; da od nje ne trebaju, a i ne mogu ništa kriti.
Ali isto tako znaju i prihvaćaju da ih istina neće prihvatiti i voljeti takve kakvi
jesu, kakvi misle da jesu, nego će ih osloboditi svega toga i ostaviti bez
ičega - bez ičega što nije ona sama.
I nakon toga neće više biti nikoga koga će trebati voljeti, a ipak će biti ljubav, kao drugo lice istine.
Ljubav i istina, istina i ljubav - dvoje koje je jedno – jedno bez drugoga.
Napisala Eloratea
bglavac
edin.kecanovic
