Istina i ljubav

I can't follow dreams forever, just to see them fall apart...



Ove riječi iz stiha jedne pop pjesme koja se zove This is my life , mogu biti
dio nekog uobičajenog konteksta ljubavnog razočarenja.

Odnosno uvida u
prolaznost i neostvarivost čovjekovih snova o trajnoj sreći i ljubavi.

O sukobu
između onoga što jeste i onoga što bi htio da jeste.

I u tom se kontekstu često
čini da istina i ljubav dolaze u sukob.

 Odnosno ono što se pod ljubavlju
smatra.

A u tom sukobu, kao i u svakom, jedino je rješenje odabrati istinu.


I riječi navedenog stiha mogle bi ukazivati i na taj izbor. Kao da upravo
dolazi do jedne prekretnice.

Do jednog – dosta!

Na starom raskrižju gdje se
presijecaju naizgled razni i različiti putevi, razni i različiti snovi, koji
bez izuzetka, prije ili kasnije, završavaju kao slijepe ulice.

Za one koji ne znaju kamo idu, važe riječi kao i za Alisu u zemlji čuda, da je
svejedno kojim će putem krenuti.

Svi vode do nekog sljedećeg sličnog raskrižja, ako ne do tog istog.



Ali na svakom se raskrižju uvijek krije i jedan putokaz, prema neuglednom
puteljku, koji vide i kojim idu samo oni koji su odljubljeni od svega što nije
istina.

To su oni koji riječi – ovo je moj život – počinju shvaćati ozbiljno, u smislu
propitivanja riječi: život i moj.

Jer to je put propitivanja i odbacivanja.

Pa što je stvarno?

-Je li ovo stvaran život?

-Jesam li ja stvaran?

-Tko je, ili sto je uopće ja?

Tim putem kreću samo oni koji ne mogu više ići starim putevima na kojima nije
bilo istine; samo snovi.

Njihov je novi izbor posljedica stapanja svih želja u jednu želju - da je sretnu
- istinu.

Da vide stvari kakve jesu.

Da budu što uistinu jesu.

Oni se ne ponašaju više predvidivo; ne slijede pravila, ni propise.

Oni otkrivaju i ruše lažna ograničenja, slijedeći jedino svoju najveću potrebu –
potrebu za istinom.

Korak za korakom, brže ili sporije, ali nepovratno.

Da li će se taj uski put kojim su krenuli pretvoriti jednom u nešto prekrasno i
prostrano, to ne znaju i ne traže da im to netko garantira.

Što je to što ih pokreće i tjera dalje?

Je li to neka posebna vrsta
zaljubljenosti?

Zaljubljenost u istinu?

Možda.

Što od nje očekuju?

Ništa.

Samo istinu.

Oni znaju da od istine ne mogu ništa iznuditi; da se pred njom ne trebaju
pretvarati, ni uljepšavati; da od nje ne trebaju, a i ne mogu ništa kriti.

Ali isto tako znaju i prihvaćaju da ih istina neće prihvatiti i voljeti takve kakvi
jesu, kakvi misle da jesu, nego će ih osloboditi svega toga i ostaviti bez
ičega - bez ičega što nije ona sama.

I nakon toga neće više biti nikoga koga će trebati voljeti, a ipak će biti ljubav, kao drugo lice istine.

Ljubav i istina, istina i ljubav - dvoje koje je jedno – jedno bez drugoga.

Napisala Eloratea

http://www.val-znanje.com