Svjetlo i tama: Ego i oslobođenje
Ego je oblik koncentracije, kontrakcije, procesa u kome se pažnja fokusira i izdvaja nešto na račun svega ostalog.
Tu se ne radi samo o mislima nego i osjećaju odvojenog jastva iz kojega proizlaze dalje ostale kontrakcije i ograničenja.
Ego je ta prva, osnovna kontrakcija iz koje proizlaze sva ostala ograničenja.
Ali ego nije zasebni entitet, već aktivnost.
Aktivnost izdvajanja, izbjegavanja, ograničenja.
Svaka misao, sve što stvara oblik sve što se pojavljuje kao oblik proizvedeno je koncentracijom ili kontrakcijom.
Korijen svega toga se naziva "ego", ali se zapravo radi o bezbrojnim oblicima nesvjesne kontrakcije.
Nesvjesna kontrakcija stvara odvojenost koja se manifestira kao identifikacija ili osjećaj odvojenosti.
Istinskom duhovnošću bi se moglo nazvati neutralno razumijevanje ovog pokreta, razumijevanja stanja koje jeste i kako se ono uvijek iznova razvija u sada.
Uvidom u taj pokret kontrakcije u stanju opuštene svjesnosti dolazi do kontra-pokreta otvaranja i oslobađanja.
Sve dok se um sasvim ne preprogramira i cijela percepcija života prebaci na novu osnovnu vibraciju, novi način emitiranja i manifestiranja.
To se naziva i povratak izvoru u prvobitno stanje slobode i jedinstva. Ili preobražaj tame u svjetlo.
Što je tama?
Tama je samo komprimirano svjetlo; Koje se pažnjom svjesnosti postupno otvara i isijava prvobitnu, osnovnu prirodu koja je svjetlo.
Svjetlo je jedino što postoji u različitim stupnjevima i oblicima.
Po suštini transparentno i neuhvatljivo.
Tama je samo naziv za sve što se ne doživljava kao slobodno, lako, zračeće, dovoljno i potpuno.
Sve teško, manjkavo, neugodno i ograničavajuće može se naznačiti kao tama.
Ali dubljim obraćanjem pažnje to je samo kondenzirano, komprimirano svjetlo.
Potencijal za oslobađanje još svjetla.
Ako osjećaš bilo što od navedenih ograničenja zaroni dublje u osjećaje i ostavi vani okrenuti um.
Misli mogu dolaziti i prolaziti, ali nema potrebe da ih se slijedi niti potiskuje.
Kontrola misli nije moguća, ni potrebna.
Zaroni dublje.
Spiralno prema centru;
Do jezgre.
Znat ćeš kada je dotakneš.
Ona je čisto svjetlo, slatka, svjetleća praznina budnog uma, duše.
Svjesnost svjesna sebe.
Subjekt lišen objekta, onda i samog subjekta.
Svjetlo svjetla.
Ostani tamo.
Onda dozvoli spiralnom pokretu da se razvije natrag, bez napora, bez otpora.
Da li nešto nedostaje u ovom trenutku?
Ima li nešto što nije sadržano u ovom vječnom sada?
Usprkos svemu što se pojavljuje i nestaje, nema.
Ima li ičega osim svjetla s njegovim neiscrpnim potencijalom širenja?
Napisala Eloratea
bglavac
edin.kecanovic
