Paradoks suprotnosti

Sve u svemiru potječe is sebi suprotnog pola, nikada iz istog.

 

To je univerzalni princip povezan s principom dualnosti kao principom stvaranja svega iz jednoga.

 
I kao što svjetlost i toplina sunca nastaju iz hladnoće i tame prostora, tako je i čovjek proces preobrazbe tame u svjetlost.

 

Čovjek ne postaje prosvijetljen, čovjek jest proces prosvjetljenja.

Ako pretpostavite da ste nešto, da postojite kao ovo ili ono, odmah je tu neminovan i drugi pol nepostojanja, smrti i prestanka postojanja.

Ali ako zastanete, poslušate i pogledate, stvorit će se pukotina kroz koju će u tamu ući zrak svjetla.

 

I što više zastajete i u tišini slušate i gledate unutra, vidjet ćete da ne postojite, sve dublje i dublje i da se istovremeno ta praznina otvara sve više i više u puninu i potencijal svega;

U skladu s univerzalnim zakonom balansa suprotnosti.

Jer budući da sve potječe iz jednoga, zatvorenog u sebe, koji je istovremeno punina i praznina, to zbroj svega stvorenoga uvijek mora odgovarati božanskoj nuli.

Zato ako izgubite svoje (uistinu nepostojeće) „ja“ u sve-miru postojanja cijeli će svemir proteći kroz vas tražeći svoj novi, jedinstveni izražaj.

 

Jer tijelo i um jesu fokusne točke jednog života/svijesti, individualni intepreti njegovog univerzalnog izražaja.

 

 

Napisala Eloratea

http://www.val-znanje.com