Paradoks suprotnosti
Sve u svemiru potječe is sebi suprotnog pola, nikada iz istog.
To je univerzalni princip povezan s principom dualnosti kao principom stvaranja svega iz jednoga.
I kao što svjetlost i toplina sunca nastaju iz hladnoće i tame prostora, tako je i čovjek proces preobrazbe tame u svjetlost.
Čovjek ne postaje prosvijetljen, čovjek jest proces prosvjetljenja.
Ako pretpostavite da ste nešto, da postojite kao ovo ili ono, odmah je tu neminovan i drugi pol nepostojanja, smrti i prestanka postojanja.
Ali ako zastanete, poslušate i pogledate, stvorit će se pukotina kroz koju će u tamu ući zrak svjetla.
I što više zastajete i u tišini slušate i gledate unutra, vidjet ćete da ne postojite, sve dublje i dublje i da se istovremeno ta praznina otvara sve više i više u puninu i potencijal svega;
U skladu s univerzalnim zakonom balansa suprotnosti.
Jer budući da sve potječe iz jednoga, zatvorenog u sebe, koji je istovremeno punina i praznina, to zbroj svega stvorenoga uvijek mora odgovarati božanskoj nuli.
Zato ako izgubite svoje (uistinu nepostojeće) „ja“ u sve-miru postojanja cijeli će svemir proteći kroz vas tražeći svoj novi, jedinstveni izražaj.
Jer tijelo i um jesu fokusne točke jednog života/svijesti, individualni intepreti njegovog univerzalnog izražaja.
Napisala Eloratea
bglavac
edin.kecanovic
