TRI MRAVA

        Susretoše se tri mrava na vrhu nosa zaspaloga čovjeka. I nakon što se pozdraviše, svaki sukladno običajima vlastitoga plemena, stadoše tamo izmjenjivati misli.

        Prvi mrav reče:

        "Ovo su najjalovija brda i doline, koje ikad vidjeh. Tragao sam cijeloga dana za kakvim zrncem, i ne nađoh ni jedno".

        Kaza drugi mrav:

        "Ni ja ne nađoh ništa, mada sam posjetio svako skrovište i proplanak. Ovo je, čini mi se, ono, što moji zemljaci zovu mekanom, pokretljivom zemljom, na kojoj ništa ne raste".

        Potom treći mrav uzdigne glavu i objavi:

        "Prijatelji moji, upravo stojimo na nosu Vrhovnoga Mrava, moćnoga i vječnog Mrava, čije je tijelo toliko veliko da ga ne možemo vidjeti, čija je sjena tako ogromna da ju ne možemo sagledati, čiji je glas toliko bučan da ga ne možemo čuti; i On je sveprisutan".

        Dok je treći mrav govorio, druga su se dva mrava pogledala i nasmijuljila.

        U tom se trenutku čovjek pokrenuo, i u snu podigao ruku i počešao nos, zgnječivši tri mrava.

        (K. Gibran, prijevod R.M.)

Vesna Krmpotić, BASNE, zbornik priča iz opusa MEĐU NAJLJEPŠIMA NAJLJEPŠE  širom svijeta i diljem vremena