LISICA I TIGAR

Tigar, kralj prašume, jednoga je dana ulovio lisicu.

Upravo kad se spremao u slast pojesti svoj plijen, lisica mu reče:

"Mene je u ovu prašumu poslao sam Bog - pa kako se usuđuješ mene pojesti"?

No tigar nije vjerovao toj priči.

Lisica nastavi:

"Ako mi ne vjeruješ, prošetaj sa mnom komad puta kroz šumu, i vidjet ćeš kako se druge životinje plaše mojega lika".

Tigar bijaše znatiželjan, pa pusti lisicu da krene prednjim putem kroz šumu. I zbilja, zečevi se umah razbježaše, majmuni se uzveraše na stabla, odakle su sa strepnjom zurili u neobični dvojac. Jedna srna odjuri s pojila, unezvjerena od straha na pogled tigra.

"Vidiš li"? reče lisica. "Je li ti sad jasno tko sam ja"?

"Uistinu", reče tigar, ne shvaćajući da se svi plaše njega, strašnoga kralja šume. Lisica tad uzjaše tigru na leđa, i potjera ga kasom, vičući u sav glas:

"Mičite se s puta, ide strašni jahač tigrožder"!

Tigar pobježe glavom bez obzira, sretan što je umaknuo pogibli.

(Kineska, indijska, perzijska basna, prevela i prepričala V.K.)

Vesna Krmpotić, BASNE, zbornik priča iz opusa MEĐU NAJLJEPŠIMA NAJLJEPŠE  širom svijeta i diljem vremena