PAS I LISICA

 

Pođu jednom pas i lisica na put.

Idu oni tako putem, a lisica se hvali:

"Znam što se događa tisuću kilometara iza mene. I mogu pogoditi što se događa dvije tisuće kilometara ispred mene. Sve ja znam. Ja ljude nadmudrujem, a ti si njihovo pokorno trčkaralo. Ja sam najpametnija na svijetu".

Psu bijaše krivo, ali ne kaza ni riječi.

Tako oni stignu do rijeke. Gledaju, njuškaju, a mosta nigdje. Nema druge, valja pregaziti rijeku.

Lisica rekne: "Hajde ti prvi"!

A pas će nato:

"Ti si najpametnija na svijetu, ti trebaš prva prijeći rijeku. Zar da ta čast pripadne meni, koji sam trčkaralo ljudima"?!

Lisica se stade nećkati. Ali kad vidje da se psu nakostriješila dlaka i glas mu poprimio prizvuk režanja, ona zaključi da je pametnije popustiti. Tako lisica zagazi u rijeku i iđaše neko vrijeme korak po korak, a pas za njom. Naiđe tad veća dubina, pa lisica bućnu u vodu, i struja ju odnese.

Vidjevši to, pas udari u smijeh.

"Što sad reći, mudrice, najpametnija na svijetu? Ti, koja znaš sve što se događa tisuću kilometara iza tebe, i koja umiješ vidjeti sve što će se dogoditi dvije tisuće kilometara ispred tebe! A ne umiješ nanjušiti što će se dogoditi pred tvojom vlastitom njuškom"!

 

(Basna iz Venezuele, prijevod M.Š., prepričala V.K.)

 

 

Vesna Krmpotić, BASNE, zbornik priča iz opusa MEĐU NAJLJEPŠIMA NAJLJEPŠE  širom svijeta i diljem vremena