MAGARAC U KOŽI LEOPARDA

         Tovarni magarac jednoga perača rublja bio se umorio od nošenja velikih tereta. Da bi onemoćalomu pomogao, perač ga ogrnu leopardovom kožom, misleći da će mu ona vratiti snagu. Usto ga i pripusti u susjedovo polje na pašu.

        Magarac je pasao do mile volje i nesmetano, jer su ljudi mislili da se radi o leopardu. Stoga se iznemogla životinja oporavila, jedućči tako i plandujući.

        Naiđe u polje jedan seljak iz susjednoga sela, pa kad ugleda tobožnjega leoparda, uplaši se veoma. Smišljao je kako se iskrasti s opasnoga mjesta, te se dosjeti: ogrnu se sivom kabanicom da bi bio što nevidljiviji. Stade se, dakle, polako iskradati put ruba polja, da ne bi pobudio pozornost životinje, koju je držao leopardom.

        Ali magarc, osnažen i oran za igru, pomisli da se pod sivom kabanicom krije magarica, te se dade u potjeru za njom. Seljak tada nagne bježati iz petnih žila. Magarac u žaru trke zareve svom snagom - uputi lažnoj magarici svoj ljubavni poziv.

        Čim je čuo revanje, seljak shvati o čemu se radi. Pa šćepa motiku i svom snagom odalami magarca po gubici.

        (Panćatantra, perzijska, arapska, i jermenska basna, Ezop, prevela i prepričala V. K.)

Vesna Krmpotić, BASNE, zbornik priča iz opusa MEĐU NAJLJEPŠIMA NAJLJEPŠE  širom svijeta i diljem vremena