VODOMAR I ŠKOLJKA

 

        Bila jednom jedna školjka. Smjestila se uz obalu rijeke, ispod površine vode. I jer je voljela sunce, otvorila je ljušture da osunča srce.

        Uto je doletio vodomar. Kad je spazio školjku raširenih ljuštura, sletio je da bi kljunom šćepao školjkino meso. No kad mu je kljun zašao među školjkine ljušture, one se čvrsto zatvoriše, i ukliještiše vodomarov kljun.

        Vodomar izvuče školjku na suho, i reče joj:

        "Ako te ovako budem držao na suhomu, jao si ga tebi! Za nekoliko ćeš se dana osušiti! Umrijeti od žeđi"!

        Odgovori mu školjka:

        "Ako ja i dalje budem držala tvoj kljun među svojim ljušturama, ti ćeš umrijeti od gladi! Za nekolikoi dana više te neće biti među živima"!

        Njih dvoje nastaviše se tako nadmetati, i nijednomu ne pade na pamet da popusti.

        Uto naiđe ribar, i ulovi ih obje.

 

        (Kineska basna, prijevod V. K.)

 

 

Vesna Krmpotić, BASNE,

zbornik priča iz opusa

MEĐU NAJLJEPŠIMA NAJLJEPŠE  širom svijeta i diljem vremena