KAKO SU MAJMUNI HVATALI MJESEC

 

        Jedan je čopor majmuna živio na brežuljku.

        Jedne večeri zasja pun mjesec. Siđoše majmuni s brežuljka da bi se igrali u podnožju. Jedan mali majmun doskakuće do zdenca, nadazre se nada nj, i ugleda u vodi odraz mjeseca. Uplaši se majmunčić, i dade petama vjetra, vičući:

        "Upomoć! Pao mjesec u zdenac"!

        Kad je to čuo najstariji majmun, pohita do zdenca, i zirnu u nj. Doista, tamo je bio mjesec. Stari majmun sazove na okup sve majmune, i objavi:

        "Dogodilo se nešto strašno! Mjesec je pao u zdenac. Moramo ga smjesta izvaditi"!

        Mali majmun pridometnu:

        "Popnimo se na ono veliko stablo iznad zdenca, pa se vješajmo jedan na drugoga u lancu, sve dolje do vode. Tako ćemo izvaditi mjesec".

        Drugi pohvališe njegovu zamisao, i odmah se popeše na drvo.

        Stari se majmun nogama zakvači za granu, i pruži se prema zemlji; o njegove se ruke nogama zakvači najveći majmun, o ruke najvećega zakvači se nogama sljedeći, i tako redom, majmun po majmun, stvori se živ lanac sve dolje do površine vode. Najzdanji se zakvačio onaj mali majmun. Ostali su ga čuli kako sav sretan uzvikuje iz zdenca:

        "Izvrsno, izvrsno! Sad ga mogu dohvatiti!"

        Pruži on šapu za odrazom mjeseca, no sve što je zahvatio bijaše nešto malo vode. A kad je ponovno šapom zagrabio za mjesecom, stvoriše se kolobari, i mjesec se razbije u sitne komadiće, koji su zaplutaše u zdencu. Mali se majmun uplaši i povika:

        "O jao, razbio sam mjesec"!

        Kad je to čuo stari majmun, on se razgoropadi.

        "Što", vrisnu, "zar nisi kadar obaviti tako lak posao kao što je vađenje mjeseca iz vode?! I eto, razbio si mjesec- što da se sada radi"?

        I svi ostali stadoše ružiti maloga majmuna.

        Uto se voda opet smiri, i jasni, blistavi mjesec ponovno se pokaza. Majmunčić sav sretan dojavi ostalima:

        "Sve je u redu! Mjesec je opet tu"!

        Mali majmun još jednom pokuša uhvatiti mjesec, ali i opet zahvati nekoliko kapi vode. Zahvaćao je i zahvaćao dugo vremena, ali nikako da šćepa mjesec. Izgubi strpljenje, i poče se vajkati:

        "O jao, izmorio sam se! Mjesec se lomi čim ga dotaknem".

        Onda se i ostali majmuni počeše tužiti da ih bole ruke i noge, i da više ne mogu izdržati u visećemu lancu.

        Upravo u tomu času stari majmun pogleda uvis, i tamo spazi velik, okrugao, sjajan mjesec. Uskliknu:

        "Gledajte! Zar ne vidite da je mjesec u nebu!? U zdencu je samo njegov odraz! Hajde, budalaši, penjite se iz zdenca, i gledajte gdje se mjesec uistinu nalazi".

        Čuvši to, mali majmun, najveći majmun, i svi ostali, stadoše se penjati na granu. Tamo posjedaše i zagledaše se u prekrasan i blistav mjesec, smijući se samima sebi.

 

        (Kineska basna, prijevod V. K.)

 

 

Vesna Krmpotić, BASNE, zbornik priča iz opusa MEĐU NAJLJEPŠIMA NAJLJEPŠE  širom svijeta i diljem vremena