ZA VRIJEME NAJVEĆE NEVOLJE NEBO ĆE ŠUTJETI

 

 

 

- Gospodine Isuse, ljubim Te!

 

 

S tobom sam, dušo, s tobom je vječna Ljubav!

Bog tvoj s tobom je u svoj tvojoj muci! Budi, dijete, hrabra!

 

Uzmi ovu Moju hra­brost i izdrži! Kažem ti, tako malo vas hoće trpjeti. Tako jadno malo Duša hoće ponijeti križ spasenja zajedno sa svojim Bogom.

A Duše umiru, propadaju. Đavao ih odvlači. Zaslijepljene i oma­mljene svjetovnim užicima Duše padaju pod utjecaj sotone i ne mogu čuti Moj glas.

 

Dušo, pomozi još ovo malo! Pomozi, dijete, da raspršim ovaj užasni mrak, ovu tminu!

 

Zar ti, dušo ljubljena, ne izgleda kao da Ja, Bog umirem? A uistinu umirem u mnogim, premnogim Dušama.

 

U svijetu ima sve manje Mojih hramova. Prognan sam iz svojih boravišta (svetišta).

Antikristovi sljedbenici izbaciše Boga i zauzeše Moje sveto mjesto, zauzeše Moj žrtvenik.

Dijete, gdje da se Ja, Bog, nastanim ? Pa nitko Me više ne želi.

Užas je ovo za Moju djecu. Užas duhovni - duhovna pustoš. Moje sveto mjesto zauzeše prlja­ve ruke, i Ja sam se, dijete, morao povući. Sve je više takovih mjesta. Moj hram nije više Moj nego neprijateljska jazbina!

 

Kćeri ljubljena, Nebo još malo vremena govori, Nebo više i nema riječi. Nebo se sprema na šutnju.

 

 

 

- Gospodine Isuse... molim Te, smijem li Te pitati: Hoćeš li Ti i preko ove olovke ušutjeti, povući se?

 

 

 

Dijete, o toliko ljubljeno dijete! Za vrijeme najveće nevolje Nebo će šutjeti, ali, dušo, ova Moja riječ preko tvoje ruke, preko tvoje ništavosti ostat će kao jedini znak, kao jedini dokaz Moje svete prisutnosti u Mome Narodu.

 

Dušo, uskoro, vrlo brzo Bog će ZANIJEMITI. Ali kažem ti: Moje bijedno ništa imat će Moju potpunu prisutnost, Moju Milost za Moj Narod. Kad tako ne bi bilo, vjeruj, dušo ljubljena, u ovome se Narodu NITKO spasio ne bi! Ovako - Moj glas preko tebe jačat će i bodriti, tješiti i podizati Vaše Duše.

 

Mir s tobom! Sva Ljubav Moga Srca s tobom je!

Radi sa Mnom!

 

13.2.1998.