PAKLENI ZMAJ ŠIBA ČAK I ZVIJEZDE NEBESKE

 

 

 

 

- Gospodine moj i Bože moj.

 

 

 

Mir tebi, dušo! S tobom sam, ljubim te. Ljubim te, dijete, svom nježnošću Boga.

 Dijete, uzmi ovaj Mir što ti ga dajem, i upotrijebi ga!

 

Kad Zao napada, neka taj Moj Mir bude bedem oko tvoga srca te tako ostaneš sačuvana od neprijateljskih kandži.

 

Dušo, đavao riče kao nikad dosada. Kao nikad njegovi napadaji i pod­vale su toliko rafinirani i usavršeni, toliko podli i osvetoljubivi, da gotovo nema Duše koja nije napadnuta.

 

Svi vi morate proći kroz ruke Zloga, ali se ne smijete zadržati u tim rukama. Ja, Bog, dopuštam da vas kuša.

Nije li i Mene, Boga, pokušao napastovati i zavesti ? Prije vas Ja, Bog, sve sam to prošao.

Spremna budi, dušo ljubljena, na svaki njegov podmukli napadaj i juriš.

 

On ne odustaje, iako zna i vidi konačni ishod ove krvave borbe, ove posljednje bitke u povijesti. Ipak on svejedno napada, riče i bjesni na svaku Dušu koja imalo želi biti Moja, Božja.

 

Ova tama što obavija svijet, ova mrkla noć puna užasa uskoro se mora povući i ustuknuti pred zorom novoga proljeća, proljeća Moga trijumfa.

 

Sada su sile tame toliko zaposjele i zarobile ovo čovječanstvo da se gotovo ni iskrica svjetla ne vidi iz dubokog mraka što je obavio Zemlju.

 

Pakleni zmaj svojim repom šiba čak i zvijezde nebeske koje još u ovoj mrkloj tami osvjetljuju i pokazuju put vašim srci­ma.

 

Padaju, dušo, zvijezde nebeske kao pokošene, sunovraćuju se u čeljusti Zloga.

Plačem Ja, Bog, Otac vaš, za svakom zvijezdom, jer je iz Moga Srca otkinuta.

 

 

  

 

- Gospodine Isuse, zvijezde... Govoriš li u prispodobi ?

 

 

 

 

Da, dijete, zvijezde su Moji sinovi svećenici. Nebo je Moja ljubljena Crkva. Dušo, Moji sinovi, ljubljeni Moji svećenici u paklenom su okruženju. Đavao strašno na njih vreba. Zasjede su posvuda oko njih.

 

No mnogi od njih ne vide, ne prepoznaju podvale i zamke. Misle da je to što se događa sada u Mojoj Crkvi, da je to sve Novo vrijeme, da tako mora biti, i da Ja, Bog, sve to dopuštam.

 

Dijete ljubljeno, Ja plačem zbog užasnog raskola u Mojoj Crkvi. Moga ljubljenog Petra proganjaju i govore da je lud i senilan starac, ismijavaju ga i izruguju mu se. Da, već vrebaju i njegovu glavu.

O užasa li u ovome vremenu. Užasa li i strahote u ovome naraštaju!

 

Iako sam sve to predvidio, prorekao, dopustio - ipak, dijete, od svega toga užasa grči Mi se Moje SRCE BOGA.

Zato sam skratio vrijeme, zato sam ubrzao ove posljednje otkucaje sata.

 

Dijete, Mir tebi. Ljubim te, radi sa Mnom!

 

 

 

5.2.1998.