GLAS IZ ČISTILIŠTA

 

 

 

 

- Gospodine Isuse, dok sam pripremala ručak, javio mi se je­dan glas. Taj glas sam prepoznala kao glas svoga oca, i ono što mi je rekao, dobro pamtim. Gospodine Isuse, molim Te, reci mi, da li je to uistinu bio glas moga pokojnog oca Franje ili je to možda podvala?

 

 

 

Dijete, Mir tebi, Mir s tobom, Mir u tebi!

 

Duša tvog pokojnog oca dobila je posebnu milost da na trenutak u pratnji anđela na­pusti svoje mjesto u čistilištu. Ja, Bog, sam to dopustio zato da ti tvoj otac kaže sve ono što je rekao. Sjećaš se dobro?

 

 

 

- Gospodine Isuse, mogu li ja to zapisati? Hoćeš li mi pomoći tako da svaku riječ točno zapišem?

 

 

 

Da, dijete, reći ću ti. Piši!

 

"Mirta, ja sam tvoj pokojni tata. Ja sam, dijete, u čistilištu. Ovdje se strašno trpi. Kćeri, ovdje se UŽASNO trpi.

Radi svake moje psovke, srditosti, radi vike i galame, radi svakog vrijeđanja Božanske Ljubavi ovdje se jako trpi.

 Kćeri, ovdje se strahovito trpi radi svakog pomanjkanja ljubavi, radi mržnje i neopraštanja UŽASNO se trpi.

 

Dijete, kćeri ljubljena, trpi i ŠUTI, ŠUTI i TRPI! Sve u strpljivosti i ljubavi. To tu na svijetu nije ništa u odnosu na ove muke u čistilištu."

 

 

 

- Onda se glas izgubio.

 

 

 

Da, dijete, tvoj otac se morao vratiti. To je bila njegova Duša.

 

Mir s tobom, ljubim te, radi sa Mnom!

 

 

14.2.1998.