BOG SE RUŠI SA SVOGA PRIJESTOLJA

 

       

 

 

- Bože moj, Jedan i Trojedini, što je ovo na svijetu? Što se ovo zbiva i događa? Kud god pogledam, kamo god okrenem glavu, sve samo nemir, nered, užas - razdor, nezadovoljstvo, mržnja, nesloga - sve vrste negacija dobrote i Ljubavi.

 

O Bože, Oče svega svijeta, Oče, Stvoritelju naš, silni naš Branitelju i Čuvaru, Ti koji kraljuješ nad svjetovima i ljudskim srcima, sve to znadeš i vidiš u pravome svjetlu. Sva zbivanja ovoga meteža, ovoga kaosa što ga ovdje na zemlji Ti vidiš, čuješ i osjećaš.

 

Kažeš, Gospodine, kraj vremena, kraj ove ere je tu, na samom smo izmaku, i sve je dopušteno da bude tako kako jest.

Bože silni, Bože sveti, Bože jaki, Bože moćni, molim Te, smiluj se ovome naraštaju, ovome Narodu! Budi milostiv!

 

Znam, Gospodine, da si Ti silno uvrijeđen, i da su naši grijesi i opačine, naša zlodjela i svetogrđa, naše psovke i HULE nadma­šile gotovo i HULU samoga pakla.

 

Ipak, Bože, Stvoritelju i Svevladaru, silni Otkupitelju, usuđujem se ja, prah i pepeo, bijeda i ništavost, moliti te: Smiluj se, Gospodine i ublaži svoj udarac, ublaži svoj bič opomene!

 

Radi odabranika svojih, Gospodaru, radi ljubljenog svoga stada umanji svoju pravednu srdžbu da ne izginemo!

Jer, Gospodine, budeš li udario u svoj punini dugo zadržavane srdžbe, bojim se da će mnogi tvoji miljenici izginuti.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetome...

 

 

 

Dijete, o toliko ljubljeno dijete, s tobom sam!

Zadahnjujem te dahom Ljubavi i Mira.

 

Moja srdžba, Moja uvrijeđena i izmasakrirana Ljubav, Moja Pravda koja je toliko pogažena, popljuvana i ismijana, gotovo iznakažena u ovom posljednjem trenutku ovoga vremena, na ovoj zadnjoj stranici ove ere, - mogu reći u posljed­njem retku posljednje stranice, - ne može više podnositi, ne može više trpjeti, jer Bog se RUŠI SA SVOGA PRIJESTOLJA.

 

Sve vaše opačine i zlodjela ruše nebeski svod, i sam MOJ PRIJESTOL silno je UZDRMAN od vaših psovki i bogohuljenja, od vaših svetogrdnih života.

Vaši životi nisu ništa drugo negoli svetogrdni u punom smislu te riječi.

Kad kažem da ste vi, djeco, kao grijeh do grijeha u Mom pogledu Boga, onda vjeruj, dijete, da je to uistinu tako.

 

Dušo ljubljena, da umanjim srdžbu, da stisnem svoje Srce Boga, da zatomim i zaboravim uvrede nanesene vječnoj Ljubavi i vječnoj pravdi?

Da, to bih još i mogao, jer Ja jesam svemoguć.

 

Ali, dijete, kuda bi to odvelo vas, Moju ljubljenu djecu?

 

Zar da zaboravim na vaše dobro, zar da zaboravim da vas đavao već pogledom ždere i samo čeka priliku da vas zarobi?

 

Dijete, to što moliš, dobro moliš, ali to nije za dobrobit tvoga Naroda.

Moj Narod ne voli Očevu blagost, Moj Narod ne voli Očinsku nježnost - Moj Narod radije prihvaća MOJ BIČ od ovnujske kože negoli blagi stisak Moje Ruke.

 

 

Dijete, Mir s tobom! Ljubim te, radi sa Mnom!

 

 

16.2.1998.