Promatraj mudrost koja djeluje u golubu, cvijeću, drveću i cijeloj prirodi.
    To je ona ista mudrost koja za nas čini ono što mozak nikad neće moći: tjera našu krv po tijelu, probavlja našu hranu, kuca našim srcima, širi naša pluća, čini našu krv otpornom na bolesti, zacjeljuje naše rane dok je naš svjesni um zauzet drugim stvarima.
    Tu vrstu mudrosti tek sad počinjemo otkrivati kod takozvanih primitivnih ljudi koji su, kao i golub, tako jednostavni i mudri.
    Mi koji se smatramo naprednijima razvili smo drukčiju vrstu mudrosti: prepredeni mozak, jer smo shvatili da možemo poboljšati prirodu i pobrinuti se za vlastitu sigurnost i zaštitu, dug život, brzinu i udobnost, nepoznatu primitivnim ljudima. Sve to zahvaljujući u potpunosti razvijenom mozgu. Izazov je povratiti golublju jednostavnost i mudrost, a da ne izgubimo prepredenost zmijskog mozga.
    Kako to možeš postići? Jednom važnom spoznajom, da ćeš si naškoditi svaki put kada pokušaš poboljšati nešto u prirodi, čineći nešto protiv nje, jer je priroda tvoj bitak.
    To je isto kao da se tvoja desna ruka počne boriti protiv tvoje lijeve ili da tvoje desno stopalo hoće zgaziti lijevo. Obje strane gube, i umjesto da budeš kreativan i živ, uhvaćen si u sukob. Većina ljudi živi u takvom stanju. Pogledaj ih: mrtvi su, jalovi, zaglibili su jer su se zarobili u sukobu s prirodom, pokušavajući se popraviti suprotstavljajući se onomu što od njih zahtjeva priroda.
    U sukobu između prirode i svojeg mozga stani na stranu prirode - ako se sukobiš s njom, uništit će te.
    Prema tome, tajna je u poboljšanju sklada s prirodom. Kako možeš postići taj sklad?

    Prvo: Sjeti se neke promjene koju želiš u svojem životu ili u svojoj osobnosti. Pokušavaš li prisiliti svoju narav na promjenu želeći postati nešto što je isplanirao tvoj ego? U tom slučaju zmija se bori s golubom.
    Ili si zadovoljan proučavanjem, promatranjem, shvaćanjem, svjesnošću svojeg trenutačnog stanja i problema, bez nasilnog ostvarivanja onoga što želi tvoj ego, puštajući da stvarnost ostvaruje promjene u skladu s planovima prirode, a ne tvojim planovima? U tom slučaju posjeduješ savršenu mješavinu zmije i goluba.
    Osvrni se na neki od svojih problema, na promjene koje si priželjkuješ i promatraj način na koji ih želiš ostvariti. Vidi kako pokušavaš doći do promjene u sebi i u drugima, koristeći kažnjavanje i nagrađivanje, stegu i kontrolu, moralizirajući i okrivljavajući, pohlepom i ponosom, težnjom za uspjehom i ispraznošću, radije nego prihvaćanjem u ljubavi, strpljivošću, istančanim razumijevanjem i budnom svjesnošću.

    Drugo: Razmisli o svojem tijelu i usporedi ga s tijelom neke životinje u svojem prirodnom staništu. Životinja nikad nije predebela, nikada napeta, osim pred borbu ili polijetanje.
    Životinja nikada ne pije niti jede ono što za nju nije dobro. Giba se i odmara onoliko koliko joj je potrebno. Izlaže se vjetru, suncu i vrućini i hladnoći onoliko koliko to njoj odgovara.
    To je zato što životinja sluša svoje tijelo i prepušta se vodstvu mudrosti svojeg tijela. Što bi tebi reklo tvoje tijelo kad bi moglo govoriti?
    Promatraj pohlepu, težnju za uspjehom, ispraznost, želju da se pokažeš pred drugima i da im ugodiš. Promatraj krivnju koja te tjera da se oglušiš na glas svojeg tijela dok se nalaziš u trci za ciljevima koje ti je postavio tvoj ego. Zaista si izgubio golublju jednostavnost.

    Treće: Zapitaj se koliko si u dodiru s prirodom, s drvećem, zemljom, travom, nebom, vjetrom, kišom, suncem, cvijećem, pticama i životinjama. Koliko si izložen prirodi? Koliko općiš s njom, koliko je promatraš, razmišljaš o njoj u čuđenju, koliko se poistovjećuješ s njom?
    Ako je tvoje tijelo bilo predugo odvojeno od prirodne okoline, počinje venuti, postaje mlitavo i krhko jer je bilo odvojeno od svoje životne snage.
    Kada si predugo odvojen od prirode, tvoj duh vene i umire jer je istrgnut iz svojih korijena.