KAKO MALO VJERE IMATE

 

 

 

-         Gospodine Isuse, Bože moj ljubljeni, zahvaljujem Ti, Bože, na svim darovima Tvojim. Zahvaljujem Ti i na ovoj milosti.

Oprosti, Isuse ljubljeni, smijem li Te pitati za brata Zdelara? (Ivan Zdelar, vidjelac iz Dvorišća, umro je dan ranije.)

 

 

 

Mir tebi, dijete! Ljubim te.

Pozvao sam svoga ljubljenoga k sebi. Njegova muka i patnja okončani su. Završila je njegova Kalvarija. Sada je potpuno, sav Moj. Još malo, i gledat ćemo se licem u lice. U Mojoj sjajnoj prisutnosti, u Mojoj Božanskoj Lju­bavi zagrlit ću ga zagrljajem vječne sreće, radosti i miline.

 

Dijete, vi svi se toliko borite za ovaj život, za svaki tren ovoga života.

Ja, Bog, sve vas gledam i tužan sam zbog vaše ludosti.

Otimate se i tučete za ove prolazne vrijednosti koje danas jesu, a sutra od njih ostane samo dim.

Suludosti ljudske tvrdokorne naravi. Ne mislite razumom. Ne koristite ga u pravu svrhu za koju sam vam razum i darovao.

 

Radite sve po ljudsku. Ustima ispovijedate vjeru u Mene i Život vječni, a svim silama se borite za taj život tu na Zemlji.

 

Djeco, kako malo vjere imate! Bijeda je to od vjere!

Kad sam rekao svojima da imaju vjere kao zrno gorušice, i brda bi premještali.

A vama kažem: Nemojte ni go­voriti da imate vjeru, jer to što mislite da je vjera vaša, to je, djeco Moja, osuda vaša!

 

Moj sin Ivan doći će brzo u očinsku kuću. Nebo s radošću očekuje njegov dolazak. Do tada je sa svim srcem svojim u čišćenju da bi zavrijedio susresti se sa Mnom! Dušo, sjeti ga se u Svetoj Misi!

 

 

- Gospodine Bože, smijem li Te pitati? Oprosti što se usuđujem! Zar će Dvorišće ostati bez vidioca?

 

 

Dušo, Mir tebi! Budi u Miru! Sve je u Mome planu. Moj plan u najmanjoj sitnici je razrađen, i ne manjka mu ni vlas. Dijete, sve će biti onako kako sam odredio. Kada dođe vrijeme, sve ću ti reći.

 

 

Sva Ljubav Moga Srca s tobom je.

Budi u Miru, radi sa Mnom!

 

23.1.1998.