RANE NA DUŠI

 

 

Gospodine Bože, Isuse moj, ljubim Te! Kajem se za sve svoje grijehe i slabosti, a osobito za neopraštanje.

Hvala Ti, ljubljeni Bože, što sam po Tvojoj Milosti spoznala kako moje srce nije oprostilo sve one uvrede za koje je razum mislio da sam oprostila.

Gospodine Isuse, molim Te, daj mi svoje Ljubavi da po Tvojoj Ljubavi oprostim svako zlo.

 

 

 

Dijete, Mir tebi!

Zadahnjujem te dahom Ljubavi i Mira, zadahnjujem te dahom radosti i poniznosti!

 

Prepoznaješ li, dušo, kako velike zapreke u tvome srcu čini sve što je đavolsko, pa makar to bila i najmanja moguća mjera njegovog utjecaja.

 

Gledaj: I naj­manja trulež kvari jabuku. Ako je plod crven, zreo, i nema na sebi ni najmanjeg znaka truleži, taj plod je onda uistinu zdrav i koristan. No ako na njemu nađemo i najmanju trulu točku, taj plod vrlo brzo postaje pokvaren, truo, dakle neprikladan za upotrebu.

 

Ne gledaj, dijete što sam ovako malenim primjerom želio  istaknuti i opisati vašu "duhovnu trulež". Taj ti je primjer vrlo očit i jednostavan, i zato sam ga upotrijebio, da Moje duše bolje razumiju što im želim reći.

 

Dijete, tvoja duša je od majčinog krila bivala ranjavana iz dana u dan. Kroz svoje djetinjstvo i dalje kroz cijeli život ti si samo skupljala na svojoj Duši sve više i više rana.

Kad Duša jednom postane toliko izranjena, ona više i ne može prepoznati kako to izgleda, kako je živjeti bez rana.

S druge strane đavao budno pazi na tu Dušu i "čuva" je, tako da se ona gotovo i ne može osloboditi svoga balasta (tereta).

Svaki tvoj pokušaj u tvome životu da preboliš te rane urodio je neuspjehom, zato što nisi lijek potražila na valjanoj strani.

 

Potpuno je pogrešno misliti da se ti sama možeš oslobodti svoje duhovne patnje.

Ti, dušo, uistinu sama ništa ne možeš. Ti si Moje savršeno malo ništa, i bez Milosti svoga Boga i Gospo­dara samo se mučiš i još više toneš u patnju Duše.

 

Tvoja odluka da Meni, Bogu, predaš svu sebe, a ponajprije rane svoje Duše i svoga tijela, mora izići iz tvoga poniznog srca nepokolebljivo i odvažno.

 

Jedno svakako ne smiješ smetnuti s uma, da Ja, Bog, nakon što sam preuzeo tvoje duhovno-duševne rane, patnje i boli, liječim ih kada Ja hoću i koliko hoću. To je Moja Volja.

 

Ti si, dušo, svoje učinila, i sada čekaj u strpljivosti, poniznosti i lju­bavi da Moja milost djeluje.

 

Ljubim te, budi u Miru, radi sa Mnom!

 

 

21.2.1998.