PRISEGA LJUDSKOG SRCA NIJE PRIVID
Drago Moje dijete, ne zamjeri Mi što ti se tek sada odazivam.
Znam već dugo Me zoveš, pitaš i očekuješ Moju Riječ, ne bili tako stiglo nadahnuće, podrška i smjernice za dalje.
Pitaš se zacijelo zbog čega sam ostao gluh ne mareći za pozive tvoga srca.
……Vidiš, ljubljeno Moje dijete po kad kada su Moji koraci, nerazumljivi ljudskom umu, pa čak i onda ako se radi o čisto duhovnim stvarima. Vjeruj mi tako je dobro.
Puštam da vidim koliko je tvoja odluka postojana.
Koliko je tvoja zrelost istinita – ili si možda prevrtljivo dijete koje će kad-tad ako mu se ne udovolji želji otići pognute glave i naprćena nosa.
Ja sam u tebi i s tobom, izvana tebe i unutar tebe – nema razlike.
Nema mjesta vremena ni prostora gdje Ja nisam. Nema mjesta Moga odsustva.
Tako duboko i široko, temeljito precizno i detaljno brinem o svakom djetetu a tako osjećaš da je i s tobom.
To što ti nisam odgovarao na pozive ima smisao svoj i razlog.
No, ja ti ih neću nabrajati.
Razumjeti ćeš kad ti kažem da sam za vrlo ozbiljno uzeo ono tvoje obećanje prisegu - Gospodine neka Tvoja Volja bude. -
To za Mene nije igra. Sve drugo jest i može biti.
Sve je ionako ne bitno, ne važeće, ne trajno, prolazeće kao magla kad se diže i razilazi - a tren iza sunce grije svojim zrakama.
Međutim obećanje, prisega ljudskog srca - eto, vidiš to za Mene nije privid.
Sada dok si na ovoj razini postojanja to nikako nije privid.
Jednom kad se makneš s ovoga postojanja situacija će biti posve drugačija - ali o tome ti neću pričati jer ćeš tada sama shvatiti sve.
Drago dijete želim ti na kraju spomenuti, reći ti ako dopustiš, malo si posustala, umorila si se a tvoja su krila tako prekrasna kao u najljepšeg leptira.
Odupri se, otisni, imaš zalet , snagu i volju – poleti dalje ….
Volim Te
bglavac
edin.kecanovic
