Priča o slonovima

Bili smo prilično uzbuđeni kada smo čuli da je naše odredište Bandipur Forest, zbog toga što smo se nadali da ćemo moći vidjeti ponovljeni i vrlo potresan prizor koji se odvio u tim šumama. Ne znam da li ste za to čuli.

Prije nekoliko godina Svami je poveo sa sobom skupinu ljudi i otišli su u Badnipur Forest. Željeli su vidjeti divlje slonove koji žive u tim šumama, tako da su vozili okolo sve dok nisu stigli do proplanka. Automobile su dovezli sve do proplanka, ljudi su izišli iz automobila i došli na proplanak.

Svami je također izišao iz automobila i otišao malo dalje naprijed, dok su ostali hodali za Njim, kao znak poštovanja, tako da ne bi stvarali gužvu oko Njega. Ostavili su Mu malo slobodnog prostora, tako da je bio nekoliko koraka ispred svih. Odjednom, začuli su vrlo glasnu buku kao zvuk trube i iz šume se pojavio ogroman slon, a iza njega je slijedilo cijelo stado. Slon se glasao vrlo snažnim i glasnim zvukom i kretao se velikom brzinom ravno prema Svamiju i Njegovom društvu. Svi su poklonici podvili svoje repove, potrčali natrag i sklonili se u sigurnost svojih automobila! Svami je ostao vani sam, okrenuo se prema natrag i rekao: “Što? Zar ste ostavili Svamija ovdje samoga?” U tom je trenutku veliki slon prešao preko proplanka, prišao Svamiju, spustio se na svoja koljena i svojom je glavom dodirnuo Svamijeva stopala. Nakon toga se slon ustao i vratio natrag u šumu. Nadali smo se da ćemo ponovno moći biti svjedoci tom događaju. Ali, nismo bili te sreće, nismo mogli pronaći slonove.

Ali, pronašli smo mjesto na kojem smo proslavili Mahašivaratri. To je bilo suho korito rijeke. Kada smo otišli do korita i posjedali dolje, otkrili smo da sjedimo među ljudskim kostima. To je bilo mjesto na kojem su spaljivali tijela, što je bilo najprikladnije mjesto i obilježje za Śivu. Svamija se smatra Śivom. Kada smo se vratili otprilike u pola sedam navečer kako bismo proslavili Mahašivaratri, okupilo se, zajedno sa studentima, otprilike dvadesetak ljudi.