Centar u Mt. Edenu, Novi Zeland, 21. listopada 1993. godine

Vrlo sam sretan što sam ovdje u ovoj vašoj prekrasnoj zemlji, Novom Zelandu, a naročito sam sretan zbog činjenice što sam ovdje sa Sai poklonicima.

Jedina stvarnost

Želio bih vam objasniti da iako kažemo za Saija da je ovdje s nama, u stvari On jest ovdje. Da bismo to slikovito prikazali, mi svi sjedimo ovdje u ovoj prostoriji, odvojeni jedni od drugih. Strancu koji bi ušao u prostoriju činilo bi se da je ona ispunjena pojedincima, od kojih je svaki jedinstven i odvojen od drugih. Činjenica je da je Svami jedina stvarnost koja postoji. On je jedina stvarnost. Sve je ostalo privid (māyā), u stvarnosti nije istinsko, već je prolazne prirode i ne traje dugo.

Jedina stvarnost je Svami i u svakoj osobi ovdje Svami je jedina stvarnost. Zbog toga, kada pogledamo jedni druge, trebali bismo biti svjesni toga da gledamo pravo u Boga, ravno u Svamija. Trebali bismo promatrati kroz prolaznu osobnost i usmjeriti pozornost na ljepotu ili nedostatak ljepote u osobi, a ne obraćati pažnju na osobnost - da li je pogled na nju ugodan ili mrzak. Mi jednostavno gledamo ravno kroz osobu i vidimo kako je Bog jedina stvarnost u osobi. Zbog toga možemo, kada promatramo drugu osobu, sami sebi u tišini reći, zbog toga što se radi o tajni koju dijelimo Bog i mi, reći: “Najdraži Gospode, ja te volim.” Istog trenutka vaše će srce biti okupano osjećajem radosti. Osoba kojoj se obraćate to ne treba znati. To je tajna koju dijelite vi i Gospod. Vi se možete i nadalje odnositi prema osobi u skladu s njezinim djelovanjima i položajem. Ako se radi o vozaču taksija, nećete ga pozvati u dom, donijeti čekovnu knjižicu, potpisati ček i reći mu da sam upiše iznos. Prema njemu se odnosite kao prema vozaču taksija. On to ne zna.