Vjenčanje na Svamijev način

Jednom drugom prilikom, sjećam se, prilikom proslave Svamijevog rođendana prije nekoliko godina, dogodilo se nešto što je na mene ostavilo duboki utisak. Kao što znate, vjenčanje u Indiji predstavlja veliku poteškoću za obitelj mladenke zbog toga što je povezano s velikim izdacima. Potrebno je osigurati i dati miraz, tako da se roditelji mladenke moraju obratiti nekome izvan obitelji i posuditi novac od onih koji se bave posuđivanjem uz izuzetno visoku stopu kamate, kako bi mogli platiti proslavu i gozbu te podmiriti sve troškove koji su s tim povezani. Obitelji se upuštaju u dugove do kraja života kako bi svojim kćerima osigurali prikladno vjenčanje. Svami je, kao izraz svojeg beskrajnog suosjećanja, podigao paviljone za održavanje vjenčanja u kojima se može održati vjenčanje bez ikakvih troškova.

Tom je prilikom poslao obavijest po okolnim selima da ako se mladenke i mladoženje pojave u Prasanthi Nilayamu određenog dana, On će ih sam vjenčati. Toga su dana došli mnogi.

Mladenka i mladoženja su smjeli pozvati svoje roditelje, ali što su oni učinili, oni su pozvali i svoje prijatelje! Bilo je nekoliko stotina mladenki i mladoženja iz okolnih sela koji su sa sobom doveli nekoliko tisuća prijatelja i susjeda, koji su svi bili smješteni, nahranjeni i sve što je bilo potrebno, bez ikakvih troškova.

Sve je to bilo postignuto Svamijevom milošću. Mladenke i mladoženje su ušli kroz glavna vrata i poredali se u velikom paviljonu. Ali, umjesto da započne obred, Svami je prošao kroz glavna vrata. Stajao sam po strani, ne jako daleko i vidio sam Ga kao gleda i gleda, kako ide naprijed i natrag, i na kraju sam Ga čuo kako kaže: “Gdje su moje kćeri? Gdje su moje kćeri?” Istog su trenutka dvije zakašnjele mladenke utrčale unutra. On je znao da su one posljednje i nakon toga su svi posjedali.