Priča o psu

 

Dopustite mi da vam ispričam još jednu priču, zbog tog što bih želio da se u vaš um ureže spoznaja da ne biste trebali razmišljati o Svamiju kao da se nalazi samo u Prasanthi Nilayamu. Trebali biste razmišljati o Svamiju kao da je s vama, bez obzira na to gdje bili. Mogu vam reći da je to upravo mjesto na kojem On jest. Imate li stolicu za Njega u svojem domu? On je u vašem domu. Imajte stolicu za Njega na koju bi mogao sjesti. Kada vozite automobil, ostavljate li prazno sjedalo na koje Svami može sjesti? Zašto ne? On je u tom automobilu s vama.

A sada, priča. Gospodin i gospođa McDowell su živjeli u Kentuckyju. Kentucky je jedna od južnih država u Sjedinjenim Državama. Prekrasna zemlja - kao stvorena za uzgoj konja.

Ti ljudi, gospodin i gospođa McDowell i njihov sin živjeli su na maloj farmi, otprilike tri milje udaljenoj od grada. Njihov je običaj bio da odlaze u kuću svakog poslijepodneva i meditiraju. Cijela bi obitelj meditirala zajedno.

Na farmi su imali i psa - vrlo privrženog psa. Jednoga je dana pas nestao. Nekoliko dana kasnije izišli su iz kuće i pronašli psa - novog psa koji je tamo stajao.

Taj je pas bio vrlo prijateljski raspoložen, skakao je na njih i lizao im je ruke. Odlučili su, možda bi ovo trebao biti naš pas. Ali nisu željeli da pas laje u vrijeme kada su meditirali. Gospodin McDowell bi zaključao psa u garažu, a zaključao bi i obadvoja vrata u garažu. Obadvoja su vrata bila zaključana, tako da pas nije mogao izići van.

Tada je gospodin McDowell otišao u kuću, meditirao i kada su izišli iz kuće, pogledaj čuda, tamo je pas stajao pri dnu stepenica. Gospodin McDowell je zastao proučavajući okolnosti. Tada je potiho sam sebi rekao: “To mora da je Svami.” Obitelj je čula ono što je rekao, ali tome nisu pridavali neku veću pažnju.

To je bio kraj slučaja. Ali, tri godine kasnije, obitelj McDowellovih je otišla po prvi puta na put u Indiju. Moja supruga i ja smo bili tamo u isto vrijeme i bili smo pozvani na intervju sa Svamijem zajedno s njima.

Oni od vas koji su bili na intervjuu kod Svamija znate da Svami voli da ljudi budu neopterećeni, da se osjećaju opušteno, tako da On obično prođe naokolo po sobi i svakome kaže ponešto, ili postavi poneko pitanje kao na primjer: “Imate li djece? Kako se zoveš? Odakle dolaziš?” kao da On to ne zna. To ljudima pruža priliku da se opuste i da pažljivo slušaju ono što Svami ima reći.

Kako je šetao okolo po sobi, nešto je rekao McDowellu kao što je to činio i sa svakim drugim. Nakon toga je otišao dalje. Sljedeće osobe kojima se obratio bile su tri Indijke, koje su sjedile na podu leđima okrenute prema zidu. Kada im se obraćao Svami se na neki način sagnuo i činilo im se da im nešto šapće. Nešto im je rekao vrlo tihim glasom, a nakon toga je nastavio dalje.

Gospođa McDowell je osjetila da je Svami rekao nešto tim trima Indijkama što se je odnosilo na njezinu obitelj. Pomislila je: “Obratio se nama, nakon toga njima nešto rekao, a mi nismo mogli čuti to što im je rekao.” Tako da nakon što je susret bio završen, gospođa McDowell je slijedila te tri Indijke na putu iz sobe za intervjue i rekla: “Biste li imali nešto protiv, molim vas, da mi kažete što vam je Svami kazao?” Odgovorile su: “Ne, ne bismo imale ništa protiv. Rekao je: ‘Oni misle da sam ja pas.’”

Dakle, radilo se o jednoj maloj farmi. Oni su bili samo obični Amerikanci, bez ikakve posebnosti. Jedan se događaj zbio na njihovoj farmi. Oni su u potpunosti zaboravili na njega. Nije im ništa značio. Ali tamo, na toj maloj farmi bio je i Svami, upravo tamo s tim ljudima, svjedočeći i čuvši sve što je bilo rečeno i ponavljajući ta zbivanja, oživljavajući taj događaj tri godine kasnije.

Dragi moji poklonici, nemojte razmišljati o Svamiju kao o onome koji boravi u Prasanthi Nilayamu. On je u vašem životu, On je dio vašeg života. To je vrlo, vrlo važna uloga u vašoj duhovnoj disciplini - o kojoj ćemo razgovarati sutra. Svami je s vama, a to je tajna puta predanosti. Svatko od vas može slijediti taj put. Ako ga slijedite, vi možete i spoznat ćete svoju pravu sudbinu.