Sveprisutnost

Vraćali smo se prema Bangaloreau, a vozaču taksija se žurilo. Krenuo je starom cestom, koja je bila kraća ali isto tako i neravnija. Krenuo je tom kraćom neravnom cestom nadajući se da će stići brže, dok se nije našao iza autobusa. Prirodno, vozač taksija je želio preteći autobus. Krenuo je malo na stranu, pogledao uz autobus vidio nešto za što je pomislio da je ulično svjetlo u daljini. Odlučio je da ima dovoljno vremena da pretekne autobus. Tako da je krenuo s mjesta iza autobusa i ubrzao vožnju ne bi li ga pretekao. I tada je spoznao - kao i mi - da je učinio strašnu, strašnu pogrešku. To jedno svjetlo za koje je pretpostavljao da je ulična rasvjeta, u stvari je bilo jedno jedino svjetlo na automobilu koji se velikom brzinom kretao u našem smjeru.

Naravno, kada se nađemo u takvoj neprilici da nam prijeti izravni sudar, jedan od dva automobila se usmjerava prema jarku, zbog toga što postoji mogućnost da preživite, što u slučaju izravnog sudara nije vjerojatno. Ali u ovom slučaju niti jedan od automobila nije mogao skrenuti prema jarku zbog toga što su popravljali cestu, tako da je uz sam rub ceste bio cijeli niz gomila različitog građevnog materijala koje su priječile put do jarka. Ovdje je bio autobus s jedne strane, a gomile građevnog materijala s druge. Ništa se nije dalo učiniti. Kada je svjetlo iz dolazećeg automobila bljesnulo po našim prozorima, zatvorili smo oči čekajući smrt. Ništa se nije dogodilo. Kada smo otvorili oči, vidjeli smo da nastavljamo vožnju dalje. Okrenuli smo se da bismo vidjeli kroz stražnji prozor stražnja svjetla automobila koja su nestajala u daljini. Nemoguće. Ne postoji način na koji se to moglo dogoditi.

Sljedećeg jutra krenuli smo za Brindavan prilično rano. Svami je bio na terasi i ja sam se bacio pred Njegova stopala i rekao: “Svami, zahvaljujemo ti što si spasio naše živote.” Odgovorio je: “Da, da. To je bila velika nezgoda, zar ne?” Na to je dodao: “Bili ste tako zaprepašteni da čak niste niti pozvali Svamija. Ali Svami vas je ipak spasio.”

Uz sam zid terase sjedio je velik broj teluških liječnika, Svamijevih poklonika. Obraćajući se njima, Svami im je opisao cijeli slučaj. Rekao sam Mu: “Svami, kako si to izveo? Da bi to mogao izvesti trebao si promijeniti i prostor i vrijeme.” Svami se nasmijao i nije rekao ni riječi. Da bi se to moglo dogoditi, Svami je morao biti na nekom drugom mjestu, a ne u svojoj kući. On je možda bio u kući, ali je isto tako bio i na nekom drugom mjestu. To je sveprisutnost.