‘Svami zna’

Narasimhan je urednik časopisa Sanathana Sarathi. Kada smo prije nekoliko godina otišli u Rim, Narasimhan je zaboravio svoje naočale za čitanje. On je novinar i ne može vidjeti bez naočala. Kako je onda mogao pisati članke i slati ih u Indiju svojim novinama kada nije mogao vidjeti? Bio je očajan i molio se Svamiju, kada odjenom, niotkuda, sa stropa u sobi, njegove su naočale pale u njegovo krilo. Njegove naočale. Kada se vratio natrag u Indiju njegove naočale nisu bile tamo, zbog toga što ih je imao sa sobom!

Narasimhan je sjedio na terasi u Prasanthi Nilayamu zajedno sa mnom. Svami bi ga pozvao u sobu svakoga jutra kako bi razgovarali o sljedećem izdanju Sanathana Sarathija, a u isto vrijeme bi običavao pozvati i mene. Narasimhan i ja bismo bili sa Svamijem i vodili lijepe i duge razgovore. Tada je Narasimhan na neki način učinio grubu pogrešku i Svami mu je rekao: “Odlazi, odlazi iz sobe!” i nije ga pozvao natrag sljedeće tri godine. Prognao ga je na tri godine. Nikada mu se čak nije niti obratio. Siroti je čovjek pripremao i izdavao Sanathana Sarathi svakoga mjeseca. Ali, Narasimhan je imao čvrst karakter. Usprkos tomu što je bio prognan, usprkos činjenici da mu se Svami nikada nije obratio niti razgovarao s njime, on je nastavio kao što je i običavao i izdavao Sanathana Sarathi bez prekida. Sada je ponovno u milosti i uvijek ga iznova Svami poziva.