Stvarnost u odnosu na privid

            Svrha filozofije je da pomogle osobi kako bi odvojila ono što je stvarno od onoga što je nestvarno - a isto to je i cilj religije. Što je naša stvarnost? To pitanje nam se nikada dovoljno ozbiljno ne postavlja. Jesam li ja ovo tijelo koje u potpunosti nestaje kada navečer odlazim na počinak? Jesam li ja lik iz snova koji mi se javlja tijekom spavanja? Što sam ja? To je cilj filozofije - otkriti tko smo mi.

            Neku večer sam gledao televiziju. Prikazana je priča o tinejdžeru imenom Robby koji je bio ubijen. Došli su detektivi koji su govorili o dječaku, o njegovoj majci i mladiću koji je želio oženiti majku i zbog toga se sprijateljio s dječakom. Detektiv je rekao svojem pomoćniku: “Odvedi me unutra kako bih vidio tijelo.”

            Razmislite o tomu. Da li je rekao: “Odvedi me unutra kako bih vidio osobu”? Ne! Rekao je: “Odvedi me unutra kako bih vidio tijelo.” Očevidno Robby, čak i za policajca koji se pojavio na televiziji nije tijelo. Svatko to zna. Sve što stavljamo u vezu sa sobom i tijelom nema smisla, zbog toga što mi govorimo u uvjetima tijela. Vi govorite o stanju u kojem se tijelo nalazi, iako znadete da vi niste tijelo.

            To je ono što nazivamo temeljnim ispitivanjem prave prirode sebstva koje je potrebno u filozofiji - preispitivanje samoga sebe kako bi se otkrila istina.