Gospod ljubavi

Svami je Kršna i to je izjavio. Tako da kada Svami govori, to je u biti Kršna koji govori. Svami je rekao: “Ja samo podučavam ono što se je podučavalo i prije.”

Svami kaže da je za Njegove poklonike dvanaesto poglavlje Bhagavad Gīte najvažnije poglavlje od svih. To su prekrasni stihovi zbog toga što u sebi sadrže sve što je potrebno da vi znate u odnosu na to što je potrebno da poklonik čini kako bi spoznao svoju pravu prirodu, svoju božanskost, činjenicu da je već oslobođen.

Nastavimo dalje i dopustite mi neke napomene. Svami kaže da kada se radi o postizanju oslobođenja, od pamtivijeka, postojala su dva puta postizanja nečije božanskosti. Jedan je put intelekta, dok je drugi put predanosti. Ako se netko uputi putem predanosti, tada se stapa sa Svamijem. Ako se uputi putem intelekta, tada se Svami stapa njim. Oba puta vode do istoga cilja.

Arjuna postavlja to najvažnije pitanje:

“Od onih koji te vole kao Gospoda Ljubavi, uvijek prisutnog u svemu, od onih koji te traže u bezimenoj, bezličnoj stvarnosti, koji je put brz i siguran, onaj ljubavi ili znanja?”

Kršna na to odgovara:

“Za one koji su mi predali svoje srce i štuju me nepokolebljivom predanošću i vjerom, put ljubavi vodi sigurno i ravno do mene.”

Kršna kaže da je put predanosti, put ljubavi za Gospoda, najbrži put do Boga. On kaže da ako volite Boga svim svojim srcem, tada vas put ljubavi vodi sigurno i ravno do Njega. To Njega znači oslobođenje, sjedinjenje s Njim - Onim koji boravi u vašem srcu. To znači oslobođenje od vezanosti za ovaj svijet, oslobođenje onoga što jesmo kako bi se to moglo izraziti u našim životima i u svijetu.

A što je s onima koji odaberu put intelekta? On nastavlja i kaže:

“Oni koji traže promjenjivu stvarnost, koja se ne može izraziti bez imena ili lika, izvan dosega osjećaja i misli, čija su osjetila prigušena i umovi smireni i koji teže za dobrobiti svih bića, i oni će na kraju sigurno stići do Mene.”

Na taj način On kaže da su oba puta, i put intelekta i put predanosti oni koji će dovesti do Njega.