Definicija zlatnog reza je odnos dvaju omjera. “Manji dio prema većem odnosi se jednako kao veći dio prema cjelini”. Ili: “minor:major=major:cjelina”. Ili: “ A:B=B:(A+B)”.

 

Već od zore čovječanstva, čovjek pokušava magijom i religijom transcendirati materiju u sebi i oko sebe u neku višu sferu, gdje sve ima smisla i gdje se sve uklapa. Metafizička matematika je izmjerila svoju okolicu i brojeve međusobno usaglasila. Matematičari nisu zadovoljni mišljenjem da je umjetnost i ljepota samo intuicija; traži se ono što nije slučajno. Omjeri zlatnoga reza vladaju u mnoštvu prirodnih oblika. Upisan u proporcijsku strukturu čovjeka, urastao je u djela izrađena ljudskom rukom, djela koja su postala svjedocima razvoja kulture i civilizacije. Predmeti su uistinu otisci ili prijenos osnovne razmjernosti čovjekovog tijela i njegove pokretljivosti u vremenu i prostoru.  Zlatni odnosi u geometrijskim tijelima, naročito u pentagramima koji izrastaju iz Pitagorinih tetrakisa, su učinili od njih simbole savršenstva, života, ljepote i ljubavi. Pentagram je po svojstvima zlatnoga reza lik s mnogobrojnim implikacijama i simboličkim značenjima. Bio je tajni znak Pitagorejskog bratstva i podloga bogatih spekulacija u svim vremenima do naših dana. Stranice peterokuta sjeku se međusobno u presjecima točke zlatnog reza i označavaju odsječke minora i majora. Pentagramom se još od davnina označava sfera ljudskog tijela i tako je čovjek već u onim davnim vremenima bio predstavljan kao mikrouniverzum.

 

 

U dubini tvog pogleda pronađoh zlaćanu nit koja me odnosi u zagrljaj vječne ljubavi. Zakonom zlatnog reza si bezglasno objavio rađanje novog zlatnog doba, rastopio zaleđeno srce u najduljoj noći godine i poveo me na izvorište sna. Promatrala sam rađanje Aurore bourealis u tvojim očima i doživjela pretakanje svjetlosti u strune moga tkiva. Zaustavio si zimski vjetar na vratima našeg vremena i dozvolio mi da se ugrijem u tvom zagrljaju. Pronašli smo se u trenu buđenja sna, u sjaju prelamanja jeseni u zimu, u času uzašašća ljubavi. Obznanila se ljepotom tvoga osmijeha i snagom vrtloženja zlaćane spirale u mojim osjećanjima. U uzvišenosti treptaja tvoga oka vidjeh cvjetanje majskih ruža u decembru. Iz spiralne dinamike njihova savršenstva se širio miris koji me je opijao snagom lahora. Olujni vjetar sjevernog neba se izgubio u zaboravu. Ljubav se ušuljala drevnim kozmičkim zakonom u moje biće i potvrdila Protagorinu izreku, čovjek je mjera svih stvari. Vidjeh vrtloženje nebeskih sfera, izrastanje antičkih hramova, da Vincievih slika, Courbisieovog bau hausa, rađanje puža nautilusa. Suncokret mi se smiješio pozdravljajući svitanje na dlanovima tog sretnog trenutka. U tvojim očima se zrcalio moj lik okićen biserima iznjedrenim iz Venerinog sedefa, oko nas su cvjetale ruže i zatvarale nas u krug sretnog postojanja u titrajima sectio divina.

"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006.

poglavlje "Zlatni rez" str. 33.

http://zlatni-rez.blogspot.com

http://umijece-vremena.blogspot.com