Budim se slično Proustovom sanjaču i uranjam u moje boje, mirise, zvuke i okuse, u moje vrijeme i ćutim snagu tog svojeglavog boga. Bezglasnim tutnjem struji kroz pukotine svjesnosti i grabi sadašnjost, pretače je u svoju pohlepnu utrobu. Neumoljiv u svojoj jurnjavi u nekom nesuvislom treptaju oka pokušava požderati i sjećanja, te nježne i nedužne čuvare na dverima postojanja. Neizrečena kletva njegove progutane djece se objavila u sinu koji postade božanstvo Olimpa i moćnik njegova izgnanstva na samotni otok u ljepoti Egeja. Ne pokušavam ratovati s njim, znam da ću biti gubitnik, ali ostajem postojana u uvjerenju da bez nas, naših misli, naših osjećanja, naše ovozemljanosti ne bi bilo ni njega. Nekada mi se pričinja da čujem njegovu samotnu jadikovku na obroncima sretnog trena u koji ne može ući, može ga dohvatiti tek kad ostane iza mene kao nevrijedna slika odbaćena na stazi života. U vjetru koji šalje sa orkanskih visova osvete se čuje jecaj tišine njegova bezglasja. Zatvori vrijeme u srce, šapće mi jecaj, osjeti ga u sebi, dozvoli mu da postane dio tebe. Zaustavih se na hridi ispred Hesiodovih vrata pakla. Oćutih dašak čujnosti u dišnici duše i drhtaj u osrčju. More je hučalo odu radosti, a vjetar je umijesto jecaja donosio miris tek procvalih ruža. Iz vječnosti je dopirala muzika gitare i pozivala me na igru sa staklenim perlama. To je bio tren osviješćenja, oslobađanja iz krletke u kojoj sam kao ptica slomljenih krila odbrojavala dane nepostojanja u svjetlosnoj dimeziji. U srebrenoj mreži mjesečevih mijena vidjeh siluetu nedosanjanog sna. Pružih ruke i na dlan mi sleti ptica čudesnih boja. Rođen iz pepela, Feniks me pozva na najljepše putovanje moga života, bezvremeno putovanje našim vremenom.

 

 

 

Nema je, u stvarnosti univerzuma uma ne postoji, ona vječno sanjana, vječno slikana, vječno opjevana, vječno željena, a nikada viđena, nikada dohvaćena, nikada osmišljena misaona slika budućnosti.  Uranjam u dubinu svijesti, stojim na vratima vremena, osjećam topot podivljalih vranaca osjećanja osjećaja, slutim njihov misaoni galop ka nedostupnim grebenima oceana snova, zaustavljam ih na hridi na kojoj vjekuje hram pun ljubavnog zova i uranjam među metafore znanstvene svijesti.  Promatram sliku oslikanu snagom slikareva nutarnjeg svjetla, osluškujem žubor rijeke njegova vremena. U meni progovara hrabrost sanjara na obroncima zbilje, luđačim titrajima poludjelog srca pali vatre na obroncima spoznajnih gora i dokazuje da se u ovome ovdje i ovome sada budućnost samo željom, žudnjom i čežnjom sanja. Plameni jezici iskre davno odsanjane slike o pretvorbama svijesti. Slovima srca  poeziju pišu,  riječima stihove spoznaje slažu, nutarnjom svjetlosti u dišnici duše dišu, zagrljajem duše i materije kristale u nisku života nižu. Osluškujem glas istine, odjek drevne misli u daljini, jecaj vječnosti, romor onostranog svijeta, cvrkut rajskih  ptica i spoznajem da se budućnost krije u mirišljavim, još ne otvorenim, laticama kozmičkog cvijeta. Zastajem snena na osvitu nove zore, tu susrećem sjećanja, čuvare na dverima unutarnjeg svemira, metafore koje pretačem u štivo. Vidim ljubav i sreću, prijatelje stare, siluete tmine, naslućene  strance, prošlost u kojoj sam sretala svjetlosna bića i tek slučajne znance. Budim se u ovome sada i prestajem biti pustolov na kapiji snova, uranjam u život i srcem prihvaćam istinu, svjetlosni zagrljaj sretnoga trenutka koji mi je pri rođenju darovala nevidljiva  anđeoska ruka. U trenutku se zrcali prošlost i budućnost sanja, na zvjezdanoj stazi unutarnjeg neba nema putokaza koji u beskonačnost vode, nema vremenskih strijelica koje ukazuju smijer ka ušću rijeke bez povratka, nema kompasa ni azimuta kojim bih izmjerila i odredila ekliptiku mog malog sunca.  Na tom tajanstvenom putu me ljubav prati, odjeva mi dušu svilenkastim nitima lijepih snoviđenja, titrajima nebeske gitare me vraća u koljevku rođenja, u najljepšu uvalu na svijetu, u hram moga prostor- vremena koji u sjećanjima izgradih srcem na obalama Mediterana.

"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006.
poglavlje "Utjelovljeni um", str, 55.
poglavlje "Svijest o prostor- vremenu" str, 143.

 

http://utjelovljeni-um.blogspot.com

http://umijece-vremena.blogspot.com