U prošlom stoljeću se jedva slutilo o emocionalnim ustrojstvima ljudskog uma iako su ona bila izučavana i prikriveno prisutna kod Freuda koji je, razvijajući psihoanalizu, pokušao razbiti monopol razuma. Mnogi znanstvenici su odbacili njegovu pretpostavku da nije samo razum, nego razum vođen ljudskom potsvješću gospodar ljudskih čina. Krajem stoljeća je istraživanje mozga dovelo do otkrivanja mozgovnih, do tada, nepoznatih djelovanja. To je potaklo i otkrivanje zatomljenih ljudskih osobitosti i promjene u shvaćanju i objašnjavanju slike o čovjekovom stvarnom postojanju. Među ostalim novonastalim uzorcima je emocija postala sudionikom čovjekovog uma, nedjeljiva od njegovog "čistog" razuma.

 

 

Tek onda kada zatreperiš putevima svjetlosti, sve si više i više u ljubavi i sve bliže, njoj bliže od dragulja strasi i žudnje u njedrima nježnosti čudesna se biserna ogrlica u tvojoj svijesti niže.Zastaneš, uživaš i srcem u duši ljepotu kušaš tog božanskog pića, nektara vječnog slasti ostaješ, vjekuješ u toj slatkoći, životu je pružaš i znaš da zauvjek ćeš kroz svoje postojanje rasti. Kada ti dragi putniče životom udahneš ljubav moju, tada sretan, opijen ljepotom, treptav zatreperiš bićem ispijaš ljubav, opijaš se zanosom, osjećaš želju svoju toneš u njoj, plivaš u lakoći i posežeš uvijek za tim pićem.

 

Zavoli dan u kojem se budiš, zavoli misli i sjećanja, dozvoli srcu da diše. Promatram sjaj ljubičastog sunca u perivoju duše i osjećam njen zagrljaj tanani veo kojim me nježno odnosi u mladi dan. Ona je tankoćutna vladarica mojih misli, kristalo jasna cesarica mojih osjećanja, kraljica kraljevstva vremena, čuvateljica planete na kojoj sunce nikada ne zalazi, suptilna vodičica koridorima života i pješčanim plažama sna. Na njenom dlanu blista biser iznjedren iz zagrljaja pjeska i pjene, biser u kojem pronađoh jantarne oči i prepoznah titraje kojima do tog trena nisam znala nadjenuti ime, nisam ih znala obojiti nijansama pastelnih boja sanjanog raja, nisam mogla čuti rapsodiju sreće, okusiti blaženstvo njenog nektara. Darovala mi je đurđevak iz kojeg se šire tonovi vječne melodije o tom najvrednijem osjećaju kojeg dobih u naslijeđe, dragulju utkanom u moj genom, melodiju koju vidjeh u ćilibaskom snu tvojih očiju. U titrajima njene postojanosti oćutih da sam blizu srcu, ciboriju iz kojeg ispijam kapljice života. U čaroliji njene prisutnosti ti postojiš slobodan kao ptica na grani moje spoznaje, kao lahor u krošnji moje svijesti, kao leptir u mojim mislima. Sa tvoga dlana se razlijeva preludij boja koji me odnosi u paralelne svemire u kojima opt susrećem tvoje oči pune davnih snoviđenja. Hvala ti dušo moja što me provodiš stazama sreće i uvijek dovodiš na izvorište lakoće postojanja u ljubavi.

"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006.

poglavlje "Pledoaje...." str, 73

http://pledoaje-emotivnom-umu.blogspot.com