Odigraj "Tarot DA/NE"

Kalendar događanja

Član dinaja

Upisao:

dinaja

OBJAVLJENO:

PROČITANO

544

PUTA

OD 14.01.2018.

Prijateljstvo je moje, zar nije i tvoje?

Prijateljstvo je moje, zar nije i tvoje?
Proces emocionalnog sazrijevanja traje cijeli naš život i mi često neshvaćajući odbijanja pokušavamo uvijek iznova uspostaviti dijalog koji se pretvarao monolog. Prihvatiti šutnju kao odgovor je sposobnost koju nam omogućava naš emocionalni um. Ukrotiti tugu, pretvoriti je u ravnodušnost da bi akceptirali svoj emocionalni poraz, je isto tako proces sazrijevanja.

 

Evo malo kiča o prijateljstvu, pročitanog negdje u nekom tisku ili možda na netu, ne sjećam se više.

Prijateljstvo je moje, / zar nije i tvoje/
Kao ptica u letu,
dala bih za
njega čitavu planetu.

Prijateljstvo je moje, /
zar nije i tvoje/
kao leptir na cvijetu
prijatelj mi je najdraži
na svijetu.

Francuski filozof Jacques Derrida je umro ali ostalo je njegovo djelo, filozofija prijateljstva koja nas, ako stvarno želimo, ponovo vraća u ono vrijeme kada smo prijateljstvo vrijednovali iako ništa do prijateljstva nismo imali i stvarno bili sretni, neopterećeni i spremno otvoreni.

Prijateljstvo je najdragocijeniji poklon prirode, jedino bogatstvo koje nam nitko ne bi mogao oduzeti da sami nismo destruktivni.

Fenomenologija prijateljstva ne definira prijateljstvo, nego nam ucrtava put za uzdizanje u onaj dio svjesnosti gdje osjećamo i spoznajemo taj osjećaj.

Qualija tog doživljaja je najintimnije svojstvo koje čovjek posjeduje.

Osjetiti nezadovoljstvo, neku skrivenu tugu prijatelja je u isto vrijeme i osobna tuga.

 

 

U iskrenom prijateljstvu su ispružena ruka, ponuđeno uho, otvoreno srce najvrijedniji pokloni koji možemo dobiti. Treba ih znati ponuditi i prihvatiti.

Potražiti  ne materijalnu, nego misaonu pomoć kod prijatelja je jedina prava sigurnost stvarnog postojanja u univerzumu. Dobiti podršku od prijatelja, osjetiti njegovu želju u sudjelovanju u problemu, pomoć, tek, u sudjelovanju je ono što prijateljstvo čini prijateljstvom. Osjetiti njegovo vrijeme u svom vremenu je stvaranje najelitnijeg misaonog  kružoka.

Tehnologija svakodnevice, brzina komunikacije pretvara misao u dijalog bez gubitka dragocijenog skupo plaćenog ili prodanog vremena.

Problem razumjevanja i spoznaje vremena kao dimenzije je star koliko i filozofija.

Prostorno vremenska dimenzija svijesti, titrajuća manifestacija naše bioenergije, oblikovana u spoznavanje stvarnosti je naša jedina stvarnost. U tom prostor- vremenu srećemo sebe sama i svijet oko sebe, naš utjelovljeni um ga misleći stvara, oblikuje i pretvara u svijest univerzuma. To je prostor- vrijeme našeg zajedničkog ali stvarnog postojanja.   

U kojem i kakvom vremenu živimo?

Zar se prijateljstvo stvarno izgubilo u beskrajnom spektru osobnih problema, zbog kojih nemamo više povjerenja u one s kojima smo nekada nesvjesno dijelili sve dimnezije života, koje smo u  nekom davnom trenutku smatrali prijateljima?

Da li je moguće da nismo u stanju odgovoriti na jednostavna pitanja koja prijatelj u trenutku osobne nesigurnosti postavlja?

Bojimo li se osobnih neznanja ili smo jednostavno nezainteresirani za probleme "prijatelja"?.

Mene zanima tišina koja ostaje iza mog pokušaja uspostavljanja dijaloga.

Znači li ta tišina odbijanje ili nerazumjevanje?

Da li je ona znak koji ja negdje u dubini duše ne želim prihvatiti, znak nezainteresiranosti za moje shvaćanje prijateljstva?

Možda je ipak greška u mojim moždanim vijugama, greška u transportu mojih transmitera koji zakazuju u sinapsama mog emocionalnog uma?

Tada se moram pitati:

Gdje se nalazi okus čokolade? U čokoladi samoj ili u mojoj glavi? Zašto ja ne volim čokoladu? Zbog njenog okusa ili zbog neke, tako, spojene sinapse u mojoj glavi?

 

Još uvijek uvjerena  u osjećaj koji je ostavio trag u mom emocionalnom pamćenju mislim  da odnos prijatelja ne bi smio biti određen nikakvim svrhovitim napretkom - ne bi se smjelo raditi  o prekoračenju sebe sama kao rezultatu razmjene mišljenja. Misaona neravnoteža inducira energiju za stvaranje dinamičke ravnoteže u dimenziji trajanja prijateljstva.

Qualija, taj subjektivni, neusporedivi doživljaj prvog lica jednine, intrinsiški doživljaj prijateljstva, ostaje tajnom semantičke nemogućnosti izražaja, ostaje samo moj doživljaj, doživljaj, koji mogu sačuvati, ako želim, u ladici prijateljstva u riznici mojih sjećanja.

Prijateljstvo čuva tajnu misaonog nadopunjavanja, ima svoje vrijeme u prošlim stanjima i u očekivanju njegova budućeg trajanja. To zajedničko trajanje ne ovisi samo o meni, ono je integracija ili odbijanje. Prihvatiti odbijanje je bolna istina s kojom treba naučiti živjeti.

I tako razmišljajući pitam se gdje su ostala ona intrinsiška spoznavanja našeg postojanja u prekrasnom vremenu kada je konkurencija bila nepoznanica, kada smo zajedno vjerovali u život, kada smo stvarno iskreno voljeli samo čovjeka u prijatelju, kada smo mu, isto kao i sebi, željeli samo uspjeh. Zar je to stvarno moguće ostvariti samo u mladalačkoj zanesenosti, punoj snova o budućnosti.

Jesmo li danas osjetljiviji na kritiku, uvredljiviji, netolerantniji?

Naša prošla desetljeća smo koristili u induciranju znanja da bi se izdigli iz osrednjosti, da bi koristeći umreženost našeg središnjeg nervnog sustava ostvarili ciljeve neke bolje budućnosti. Prijateljstva iz davnih vremena su ostala dio nas, ona su tu i traju i sazrijevaju zajedno s nama. Za njih ne moramo više ništa činiti.

Šta smo u našem intelektualnom sazrijevanju naučili da bi novonastala prijateljstva isto tako trajala. Susreti u sredini života su uvjetovani nekim drugim okolnostima, drugim situacijama, interesima i mogućnostima. Mnogi su prošli kroz naše živote neostavljajući traga u sjećanju. Neke zadržavamo samo zbog broja članova na zajedničkim susretima, zbog njihovog statusa u društvenom životu, zbog lažnosti našeg samopriznavanja, zbog osobne nesigurnosti.

Prijateljstvo bi trebalo biti najuzvišenija veza jer ne postoji model za prijateljstvo, ono se može komparirati samo sa samim sobom. U ovom vremenu nemamo više vremena za duge produktivne razgovore o ničemu. Konkretizirajući život mi smo konkretizirali i prijatelje i razgovore i vrijeme određeno za susrete. Mi se pripremamo za susret kao što smo se nekad pripremali za ispite. Konkurentnost koju iskreno prijateljstvo nepoznaje je postala naše svojstvo. Kao da si više nesmijemo dozvoliti pokazivanje slabosti. Izgleda mi da je poslovni život od nas napravio automate koji samo funkcioniraju.

Kako razbiti klišee u koje smo zarobili svoj današnji život. Kako izaći iz mlina u kojem usitnjavamo vrijednosti koje novcem nisu odredljive. Kada ćemo shvatiti da vrijeme ne možemo izgubiti ako ga integriramo u misao koja će postati mostom ka pravom životu.

Šta je pravi život je pitanje na koje svatko od nas ima svoj odgovor. Kupovna moć nam daje sigurnost, određuje naše ukuse, ostvaruje naše želje, oblikuje naše ciljeve. Jedino što o njoj ne ovisi je prijateljstvo u svom najiskrenijem obliku. Prijatelja ne kupujemo, njega osvajamo  sposobnostima svog emocionalnog uma. Tako nastalo prijateljstvo je most ka pravom životu, jedini most ka  osjećaju iskrenog pripadanja, ka povjerenju i slobodi izraza.

Osjećamo li mi danas razliku između riječi prijatelj i poznanik?

Moja najbolja prijateljica je i danas nakon skoro četrdeset godina još uvijek moja najbolja prijateljica. Razdaljina i godine odsustva nisu djelovale na osjećaj njenog postojanja u mom životu.

Voljeti prijatelja znači voljeti i njegove slabosti i snage, razumjeti njegova neraspoloženja, opravdati njegove histerije, saslušati njegove misli, sudjelovati u njegovim tugama, vesliti se njegovoj sreći. Pomoći prijatelju znači djeliti zajednički vrijeme njegovih problema bez osjećaja gubitka osobnog vremena.

U prijateljstvu nema molbi niti njihovih odbijanja, prijateljstvo je vječna nadogradnja postojećeg osjećaja.

Poznanika moramo uljudno zamoliti za malo njegovog vremena i onda akceptirati njegovo obrazloženje, bilo ono po naspozitivno ili negativno.

Dobar poznanik daje povratnu informaciju iz koje nam postaje jasno dali je daljnja komunikacija moguća ili nije.

Slučajni poznanik, u kojem nismo svojom osobnosti ostavili traga, ne odgovara na naša pitanja i time nam  daje do znanja da ne želi dalju komunikaciju. Tu činjenicu je lako akceptirati.

Teško je prihvatiti šutnju onih koje smo smatrali prijateljima. Tada nam se čini da se nalazimo na mostu koji se urušava, a mi smo vjerovali u njegovu čvrstu konstrukciju. To je bolan osjećaj omalovažavanja intimnosti kojoj smo otvorili vrata. Shvatiti u tom trenutku svoju osobnu nasilnost u ostvarenju nečega što je nemoguće je proces sazrijevanja emocionalnosti u sebi.

Proces emocionalnog sazrijevanja traje cijeli naš život i mi često neshvaćajući odbijanja pokušavamo uvijek iznova uspostaviti dijalog koji se pretvarao monolog.  

Prihvatiti šutnju kao odgovor je sposobnost koju nam  omogućava naš emocionalni um.

Ukrotiti tugu, pretvoriti je u ravnodušnost da bi akceptirali svoj emocionalni poraz, je isto tako proces sazrijevanja.

Tako dolazim do zaključka da nikad ne prestajemo učiti. Pročitane knjige onih koji znaju više od nas su potpora u lječenju rana, u njegovanju ožiljaka koji ostaju kao znak osobnog zakazivanja u pokušaju stvaranja nekog novog prijateljstva.

KLIKALICE

🔝

KOMENTARI

  • 21.07.2009. 09:03h

    Član shadowofsoulMerlin9 poslije nje, nikad više takve prijateljice... poslije nje, nikad više toliko razumijevanja i vremena za mene.. poslije nje, nikad više netko da mi pročita misli i nazove baš onda kad treba... poslije nje, nikad više netko kome otvaram dušu i dušu duše... poslije nje, nikad više takva sloboda i takav osjećaj sigurnosti ? da nisam sama... poslije odlaska moje mame, najbolje prijateljice, nikad više ovog svega što sam napisala i još puno toga... nikad više...jer.. ona je samo jedna i samo je jedna ? takva prijateljica....
  • 21.07.2009. 11:26h

    Član mlabosMerlin12

    shadow

    da, za mene postoji život s njom i život poslije nje...
  • 21.07.2009. 12:08h

    Član shadowofsoulMerlin9 postoji život i poslije nje, naravno.... samo.. više nikad takav :) evo, kroz suze ti pišem ovaj komentar.... :) to je nešto posebno, obično su mame - mame, prijateljice smo tražili izvan roditeljske skrbi... ovdje to nije bio slučaj... :) od moje 12.te godine pa dok nije otišla... uvijek je bila najbolja frendica kojoj sam sve mogla reći, a i ona meni.. :) nejasno, ali istinito... čak su i neke moje škiolske kolegice dolazile k njoj na kavu, kad mene nije bilo, jer \"teta Slavica tako zna saslušati nekaj kaj nemremo reći nikom!\" :) to je bio odgovor kad sam ih pitala, zašto meni ne kažu to što kažu mojoj mami :)
  • 21.07.2009. 12:19h

    Član dinajaMerlin2 život bez pravog prijatelja je neživljeni život.........imam sreću da imam dva istinska prijatelja.......prijateljicu iz gimnazijskih dana i majku koja me još uvijek jutrom nazove i poželi mi sretan dan.. da mislim da sam doista sretan čovjek........:-)))
  • 21.07.2009. 12:24h

    Član shadowofsoulMerlin9 dinajo, znaš li da imam naš broj telefona od kuće zapisan u mobitelu mog phonebook-a, pod slovom M, piše: mama :)
  • 21.07.2009. 12:27h

    Član shadowofsoulMerlin9 i divno je dok te zove i čuješ dragi glas... jer to što sad imaš, jednog dana više neće biti... tek kad odu, osjetimo istinski gubitak... moji su otišli jedno za drugim u 11 mjeseci... prvo tata, a za njim mama nakon 11 mjeseci od njegovog odlaska... bili su zajedno 53 godine u braku :) bila sam jedino dijete, došlo u njihov život nakon 18 godina braka... :) i znam što znači termin: \"princeza na zrnu graška\" .... ili \"pod staklenim zvonom\" :) sve u svemu, imala sam jako lijepo djetinjstvo :)... ali mama mi najviše nedostaje... :) no, zato u partneru/suprugu imam jako dobrog prijatelja, nakon nje - on mi je najbolji frend :)
  • 21.07.2009. 12:36h

    Član dinajaMerlin2

    shadow

    da svijesna sam tog bogatsva, svijesna sam ljubavi koja se jutrenjem širi u prostoru od tisuću kilometara..........ona me je naučila životu, naučila me osjećati ljubav, slušala sam njen glas još kao nerođene dijete u onih devet mjeseci izrastanja u ovo što danas jesam............ona mi je poklonila ljubav, najčudotvorniju energiju kojom uspijevam stvarati prijateljstva, energiju koja je cijeli moj životni put posula pupoljcima ljepote, pupoljcima istinskog prijateljstva, mirise i zvukove u kojima danas uživam......da zahvaljujem njoj da sam postala ovo što sam danas.........čovjek koji ima ogroman vrt cvijetova, prelijepog cvijeće koje nazivam prijateljima...........samo treba znati taj vrt održavati, zalijevati razumjevanjem, održavati ljubavlju koju mi je moja majka poklonila........:-)))
  • 21.07.2009. 12:51h

    Član mlabosMerlin12

    shadow

    ja sam nakon godinu dana njenog odlaska makinalno posegnula za telefonskom slušalicom i počela okretati broj jer me zanimao jedan detalj kjeg se nisam mogla sjetiti...i u onom jednom djeliću vremena, spozaja poput udara munje...pa nje nema...taj cijeli dan sam bila kao pijana i sjećam se da sam tek tada došla do srži bola i spoznaje da nije samnom...ne ne ne trebam sada priče da je ona samnom uvijek...ja se ovdje referiram na iskustvo i realnost koja je moja...jednom kad i ako skupim snage opisat ću što smo se dogovorile ako umre i što se zbilo...prošlo je 22 godine..
  • 21.07.2009. 12:56h

    Član mlabosMerlin12 sve moje prijateljice su voljele doći k meni jer ih je tamo čekala još jedna prijateljica...:)))
  • 21.07.2009. 12:56h

    Član shadowofsoulMerlin9

    mlabos,

    poznato mi je to... :) moja je otišla 31.1.1993. - prije 16 godina.... zanima me to što ti se dogodilo... jer to su neke stvari koje se stvarno događaju, ali ljudi o tome šute.... već sam jednom ovdje navela kako mi je došla 2x na javi... u snu mi dolazi često... :)
  • 21.07.2009. 12:58h

    Član shadowofsoulMerlin9

    dinajo....

    sretna si što je još s tobom :) i što ti je pružila ono najdragocjenije - put u život posut dobrim djelima i ukazivanjem na dobre izbore u životu :)
  • 21.07.2009. 13:01h

    Član dinajaMerlin2

    majo

    što su 22 godine???? pa mi osjećamo tu ljubav i to prijateljstvo prije rođenja i osjećat ćemo tu ljubav cijeli svoj............ do zadnjeg izdaha dok se ponovo ne sjedinimo sa izvorom iz kojeg smo krenuli........... moja teta vegeta, Zlata Bartl, je nas i mene napustila prije godinu dana, obečala je da će nam dati znak svog postojanja........ja još uvijek čekam na taj znak.........čekam uistinu.......i osjećam ljubav i prijateljstvo, taj čudesni osjećaj koji dobih od nje i moje majke u naslijeđe...........:-)))
  • 21.07.2009. 13:06h

    Član mlabosMerlin12 da vrijeme je ovdje naaaaajrelativniji mogući pojam...
  • 21.07.2009. 13:20h

    Član shadowofsoulMerlin9 negdje sam čula da duši treba oko 100 zemaljskih godina da bi se ponovo inkarnirala...

SADRŽAJ UPISAO

Član dinajaMerlin2 Dodaj ili oduzmi Merlina

Smatrate člana dinaja dobrim članom portala? Nagradite ga Merlinom.

IZDVOJENO

Vitamin C

🔝

IZDVOJENO

Najnoviji članci

🔝
Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST

TRAVANJ...

METODE I TEHNIKE

BRZI CHAT

  • Član vanessavanessa

    :))))))))))))))))))))))))))))

    03.04.2020. 15:37h
  • Član vanessavanessa

    ☕️♥☕️♥☕️♥☕️♥☕️♥☕️♥☕️♥♥*Lp♥*Lp♥*Lp♥*Lp♥*Lp♥*Lp♥*Lp

    03.04.2020. 15:36h
  • Član vanessavanessa

    Smijeh je, viši oblik molitve!***

    01.04.2020. 16:57h
  • Član vanessavanessa

    ♥*

    01.04.2020. 16:15h
  • Član mkrmarmkrmar

    Svjetlosni zagrljaj

    31.03.2020. 18:40h
  • Član iridairida

    primijetili smo...♥

    31.03.2020. 11:50h
  • Član ShadowOfSoulShadowOfSoul

    počela sam pisati pjesme na slikama

    28.03.2020. 14:18h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karte

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebKreativna akademijaSvijet jogeInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info

Dozvolimo srcu da diše....... Zrcaljenje sreće i osmijesi neba.