Nekadašnji Veliki Kavalir, sada već načet i potkopan Sumnjom i zovom Tame, Avalan otac Alantaelov, Obarač Tame – Crni Galanter Kavalir Blještavog reda … Kriomice motri Aire, ali već na rubu Sudbine. Neposredno pored hrama Zaboravljenog Svjetla, ruševine Ložoureda Staklenih Stupova, nekada predstraže Svjetlucavog reda Blistavih Kavalira.

Noć je gluha, a doba Noći je slijepa, Aire stoji i promatra dolinu. Nedaleko nje skriven stoji Avalan, nema oklop, samo vuneni ogrtač pepeljaste boje, lica oporog, očiju opasnog pogleda. On polako napušta prikriveno sklonište, izlazi na čistinu i prilazi Aire. Ona ga odmah osjeti i primijeti unatoč Tami.

Avalan progovori: Nisi ti od onih koji dišu zrak ovog Vremena ... Ti donosiš nepoznatu hladnoću iz doba koje tek dolazi! Aire mu odmah odgovori: Možda je ta hladnoća posljedica tvojeg daha koji je previše sličan onima iz Tame ... miris Svjetla tebi je postao nepoznat. Avalan se nasmije. Oštrija si na jeziku od Tealane (athu majka Alantaelova), ali nije to ono što te otkrilo - tvoje oči, njih sam ja već vidio jednom, ali ne u ovom Vremenu. Nisi ti Aire ti si Dijete Vremena!

Aire zadrhti, ali ostane stajati uspravno, Avalan je sada točno ispred nje, gleda je i tiho šapne: Alana! Tog se trenutka Noć i Tišine stisnu i stegnu okolo njih kao oklop. Poznajem ja tebe, ti si ona koju Legende skrivaju, ali Pjesme otkrivaju ... o tebi su šaputale utvrde drevne i stare dok su redom padale ...

Aire brzo pokuša zbuniti Avalana: Ako znaš tko sam, onda znaš i zašto sam došla! Znam. Došla si me spasiti! Nasmije se Avalan, a Aire ozbiljno nastavi: Ne! Došla sam spasiti ono što si nekada bio ... ono što je od tebe ostalo. Avalan samo tiho odgovori Aire: Prekasno, prekasno je Dijete moje ... u meni je previše Tame i premalo Svjetla ostalo. Ti mi sličiš na moj Kraj i na moju Kaznu.

Aire sada uzbuđeno pokušava razuvjeriti Avalana: Ne! Ja sam tvoja Nada, tvoj posljednji bljesak onoga što još uvijek možeš ostaviti iza sebe ... možda više nikoga ne možeš zaštititi, ali ne moraš postati Izdajnik! Avalan spusti pogled, Aire primijeti da se u njemu nešto bori, a to nešto je Iskonsko, ali Zaboravljeno. Nakon kratke šutnje progovori:

Budi pozorna Dijete Vremena, svojom ljubavlju ne možeš baš sve spasiti, neki su već postali Izdajnici ... prodali su se za cijenu koju ti nećeš razumjeti ni kada ostariš. Aire ga čvrsto stegne za ruku i ugleda suze u očima Avalana: Bila sam dijete dok si padao, gledala sam to, a sada sam odrasla i želim vidjeti kako ustaješ ...

Aire povede Avalona prema Svjetlosti vatre, vatre koju je zapalila kako bi je grijala, a Avalon polako korača još uvijek nesvjestan što se upravo dogodilo.